Legislator Case Law & Legislation
Rev-2031/2000-2 AI generated

Rev-2031/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2031/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Matovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Koladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz P., zastupane po punomoćnicima Ž. V. i G. P., odvjetnicima iz P., protiv tuženika M. d.d. P., zastupana po punomoćniku P. I., dipl. pravniku, radi utvrđenja da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, rješavajući reviziju tužiteljice na presudu Županijskog suda u Puli, broj:

Legislator headnote

AI generated

Rev-2031/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2031/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Matovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Koladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz P., zastupane po punomoćnicima Ž. V. i G. P., odvjetnicima iz P., protiv tuženika M. d.d. P., zastupana po punomoćniku P. I., dipl. pravniku, radi utvrđenja da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, rješavajući reviziju tužiteljice na presudu Županijskog suda u Puli, broj:

Gž-1287/00 od 8. svibnja 2000. godine, kojom je po žalbi tuženika preinačena presuda Općinskog suda u Puli, broj: P-3033/99 od 18. veljače 2000. godine, u sjednici održanoj dana 9. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

“Utvrđuje se da su tužiteljica M.B. iz P., i tuženik M. d.d., dana 8. studenog 1999. godine zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Tuženik je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto mljekarskog radnika – sirara te joj priznati sva prava iz radnog odnosa počevši od 8. studenog 1999. godine kao i naknaditi joj parnični trošak odmjeren u ukupnom iznosu od 1.464,00 kn sve u roku od 8 dana.”

Po žalbi tuženika sud drugog stupnja je usvojio žalbu i preinačio presudu suda prvog stupnja i sudio:

“Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da su tužiteljica B.M. iz P., i tuženik M. d.d. dana 8. studenoga 1999. godine zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Tuženik je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto mljekarskog radnika – sirara, te joj priznati sva prava iz radnog odnosa počevši od 8. studenog 1999. godine, kao i nadoknaditi joj parnični trošak, sve u roku od 15 dana.”

Protiv navedene presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda Županijskog suda u Puli ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje, ili da se presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da ista bude kao neosnovano odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U tijeku postupka a i u ovom stadiju postupka je prijeporno, da li je radni odnos tužiteljice kod tuženika zaključen na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme nakon proteka roka od tri godine.

Sud prvog stupnja je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja i to da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u vremenskom razdoblju od 1. srpnja 1993. godine do 7. studenog 1999. godine. Također je utvrdio da je u navedenom vremenskom razdoblju tužiteljica osnovom radnog odnosa na određeno vrijeme od 1. srpnja 1993. godine radila na radnom mjestu pomoćne mljekarske radnice sve do 31. ožujka 1995. godine. Nakon toga od 1. travnja 1995. godine da je ponovno zasnovala radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu mljekarske djelatnice i to sa trajanjem do 6. siječnja 1999. godine, da bi nakon toga ponovno zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu mljekarski radnik – sirar, koji je ugovor obnavljan četiri puta zaključno sve do prestanka ugovora o radu od 7. studenog 1999. godine. Isto tako je utvrdio da su svi navedeni ugovori zaključivani za vremenski period od 1 – 3 – 6 mjeseci.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po stajalištu ovog suda, sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno prava kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Ovo iz razloga što Zakon o radu (“Narodne novine”, broj: 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) ne propisuje da ugovor o radu na određeno vrijeme po proteku roka od tri godine prerasta u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Dapače, odredbom čl. 10. st. 3. ZR je propisano da ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom.

Ugovor o radu bilo da se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme ili neodređeno vrijeme, predstavlja dvostrano obvezni pravni odnos, što znači da njegov sadržaj tj. prava i

obveze proizišle iz istog ni jedna od ugovornih stranaka ne može samovoljno mijenjati, to znači da ni tužiteljici ne pristoje veća prava od onih što su sadržana u tom ugovoru. Navedeno znači, da samo voljom tužiteljice ugovor o radu na određeno vrijeme nije mogao bez suglasnosti i volje tuženika prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga temeljem čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.