Gž-350/2012-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž-350/2012-2

Županijski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici kao drugostupanjski sud po sucu toga suda Ranku Orozoviću kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. S. J. rođ. P., rođene… u J., a preminule… godine, s posljednjim prebivalištem u R., odlučujući o žalbi nasljednika Đ. J. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz V., protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici broj O-23/12-3 od 2. veljače 2012. godine, dana 1. ožujka 2013. godine,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici broj O-23/12-3 od 2. veljače 2012. godine.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja prekinut je ostavinski postupak iza pok. S. J. (točka I. izreke) i nasljednik Đ. J. upućen da u roku od 30 dana pokrene parnicu radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke ostaviteljice S. J., izjavljene pred svjedocima oporuke I. V. i B. V. sredinom ožujka 2011. godine (točka II. izreke). Određeno je da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parnice (točka III. izreke), te da će sud nastaviti raspravljanje ostavine bez obzira na sadržaj usmene oporuke ako nasljednik Đ. J. ne pokrene parnicu u danom roku (točka IV. izreke rješenja).

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi Đ. J. kao oporučni nasljednik, zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu uvažiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se na parnicu upute zakonski nasljednici N. J. i B. K., odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj u žalbi ističe da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano. Prema odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05, u daljnjem tekstu: ZN-a) sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. Na taj način sud će postupiti osobito ako su, između ostaloga, sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje, kako to propisuje odredba čl. 222. st. 2. točka 1. ZN-a.

Kako su nakon proglašenja usmene oporuke ostaviteljice S. J. zakonski nasljednici N. J. i B. K. izjavili da tu oporuku ne priznaju istinitom niti pravno valjanom, sporna je valjanost oporuke. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da između stranaka postoji spor o činjenicama o kojima ovisi nasljedno pravo, te da to predstavlja razlog za prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka na parnicu na temelju odredbe čl. 222. st. 2. točke 1. ZN-a. Pravilno je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 225. st. 3. ZN-a, odlučio da prekid ostavinskog postupka traje do pravomoćnog okončanja parnice. Zbog toga žalbeni navodi žalitelja kojima pobija rješenje u dijelu u kojem se odluka prvostupanjskog suda temelji na navedenim zakonskim odredbama nisu osnovani.

Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi kojima se rješenje pobija u dijelu u kojem je na pokretanje parnice upućen žalitelj. Žalitelj naime tvrdi da su svjedoci I. i B. V. sačinili pisani sastav o sadržaju usmene oporuke, te su u ovom postupku svjedočili o sadržaju oporuke i okolnostima u kojima je ona sačinjena, nakon čega je prvostupanjski sud oporuku proglasio. Žalitelj smatra da je sud trebao uvažiti usmenu oporuku, a ukoliko je i bilo mjesta upućivanju u parnicu, tada je na pokretanje iste trebalo uputiti zakonske nasljednike B. K. i N. J., koji osporavaju valjanost i istinitost oporuke.

Odredbom čl. 225. st. 1. ZN-a propisano je da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

Osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije iznio razloge zbog kojih smatra da je pravo žalitelja manje vjerojatno, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Međutim ovaj sud drugog stupnja prema stanju spisa nalazi da postoje uvjeti za donošenje odluke o žalbi protiv pobijanog rješenja na temelju odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je tijekom postupka saslušao svjedoke oporuke I. V. i B. V.. U odnosu na okolnosti u kojima je sačinjena navodna usmena oporuka svjedoci su suglasno iskazali da su došli u kuću žalitelja na poziv M. J. (supruge žalitelja) i zatekli ostaviteljicu kako sjedi na krevetu. Oboje svjedoka su iskazali da je ostaviteljica znala pisati, te da je tom prilikom bila prisebna i svjesna onoga što govori. I dok iskaz svjedoka B. V. nije određen po pitanju je li u trenutku izricanja oporuke ostaviteljica mogla micati rukom, svjedok I. V. je o toj činjenici iskazao potvrdno, što dovodi u sumnju tvrdnje žalitelja da je u to vrijeme ostaviteljica bila u takvom stanju da nije mogla oporučiti u kojem drugom valjanom obliku.

Što se tiče vremena saznanja za navodnu usmenu oporuku, iz podneska žalitelja od 3. siječnja 2012. godine proizlazi da je za oporuku saznao netom prije podnošenja tog podneska prvostupanjskom sudu, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da su žalitelja o oporuci izvijestili i ranije. Naime, svjedok I. V. je iskazao da je žalitelju za očitovanje posljednje volje pok. S. J. rekao već idući dan, a svjedok B. V. da je žalitelja o tome izvijestila dva dana nakon sprovoda ostaviteljice.

Imajući u vidu samo navedene činjenične navode žalitelja te navode svjedoka, tvrdnje žalitelja da je ostaviteljica valjano očitovala svoju posljednju volju u usmenom obliku, za sada nisu uvjerljivije od tvrdnji nasljednika B. K. i N. J. da se u konkretnom slučaju ne radi o valjanoj i istinitoj oporuci. Žalbene tvrdnje žalitelja da je ostaviteljica valjano oporučila u usmenom obliku u izvanrednim okolnostima ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, ali će te tvrdnje žalitelj moći dokazivati u parnici u koju je upućen.

Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je pravo žalitelja koje temelji na usmenoj oporuci manje vjerojatno u odnosu na pravo zakonskih nasljednika koji svoje pravo temelje na zakonu, te je na temelju odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a na pokretanje parnice uputio žalitelja. Iz navedenih razloga žalbu je valjalo odbiti, a pobijano rješenje potvrditi na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP-a u vezi sa čl. 373.a. st. 1. i 3. te čl. 381. ZPP-a.

U Virovitici, 1. ožujka 2013. godine

S U D A C

Ranko Orozović

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica

Anđelka Bito

OPĆINSKOM SUDU U VIROVITICI

Vraćamo spis sa 4 primjerka

odluke suda drugog stupnja.