Pž-3411/2016-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-3411/2016-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB …, vl. obrta P., U., T. I. O. P., M. B., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. U. L. P., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik J. L., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 27.552,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4989/2014-21 od 4. ožujka 2016., 13. veljače 2019.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se tuženikova i tužiteljeva žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj Povrv-4989/2014-21 od 4. ožujka 2016.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj Povrv-4989/2014-21 od 4. ožujka 2016. u točki II. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

Osporenom je presudom u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1640/2014, koje je 23. travnja 2014. donio javni bilježnik J. Z. iz Z., u dijelu kojim je tuženiku Zdravstvenoj ustanovi LJ. P., OIB …, Z., naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju V. P., OIB …, novčanu tražbinu u iznosu od 22.372,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2014. do isplate, kao i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 634,90 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2014. do isplate. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju dio glavnice u iznosu od 5.180,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2014. do isplate, platiti mu zatezne kamate na iznos od 22.372,00 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 222,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2014. do isplate, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.544,32 kn.

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u točki II. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom žalbenom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Protiv takve je presude žalbu podnio i tuženik. Presudu pobija u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom žalbenom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je tuženik s prijedlogom za odbijanje tužiteljeve žalbe, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Tuženikova žalba, protiv točke II. izreke presude, nije dopuštena. Tuženik nema pravni interes žaliti se protiv dijela presude u kojem je uspio u sporu pa je žalbu u odnosu na točku II. izreke, na temelju čl. 367. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Tuženikova žalba protiv točaka I. i III. izreke presude nije osnovana.

Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (preuzetog kao propis Republike Hrvatske u „Narodnim novinama“ broj 53/91, izmjene u „Narodnim novinama“ broj: 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

Na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a u svojoj se žalbi podnositelji žalbe ne pozivaju na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5., 6. i 10. ZPP-a.

Predmet spora je isplata iznosa od 21.400,00 kn na temelju računa broj 4513/1/1 od 24. prosinca 2013. (list 3. spisa) na ime cijene plinskog kondenzacijskog kotla DeDietrich MCR 25/28 MI u iznosu od 21.400,00 kn, cijene Sabiana kazetnog ventilokonvektora skystar u iznosu od 5.750,00 kn, cijenu Haier inverter klime u iznosu od 7.550,00 kn, cijenu utrošenog materijala u iznosu od 15.812,00 kn, te naknadu za izvedene radove u visini od 80 kn/sat za 338 utrošenih radnih sati, što iznosi 27.040,00 kn.

Nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio izvođenje građevinskih radova na svojem objektu na adresi Zagreb, Slavonska ulica 54.

Sporno je jesu li naručeni radovi izvedeni, koliko je radnih sati utrošio tužitelj, postoje li nedostaci na koje se pozvao tuženik, te je li tuženik o nedostacima tužitelja pravodobno obavijestio i dopustio mu da nedostatke otkloni.

Glede osporavanja prvostupanjske presude s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelji se upućuju, prvo, na opću odredbu o dokazima i izvođenju dokaza – čl. 219. ZPP-a, prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Dalje, budući da je prema odredbi čl. 502. ZPP-a predmetni spor, spor male vrijednosti, žalitelji se upućuju i na posebnu odredbu čl. 465. st. 4. tog Zakona, kojim je izričito propisano da u postupku male vrijednosti stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja glavne rasprave, a na što su žalitelji tijekom prvostupanjskog postupka izrijekom upozoreni od strane suda.

Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje presude, sud prvog stupnja nije propustio zauzeti stajalište o bitnim činjenicama, relevantnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 610. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (čl. 610. st. 2. i 3. ZOO-a).

Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan platiti naknadu za izvedene radove umanjenu za vrijednost bojlera marke DeDietrich bez garancije i 38 neodrađenih radnih sati tužitelja, pa je tužbeni zahtjev tužitelja sud pravilno ocijenio djelomično osnovanim, te je na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a, u vezi čl. 325. ZPP-a, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja dok ga je djelomično odbio.

Sud prvog stupnja je slijedom odredbe čl. 8. ZPP-a, prema kojoj sud ima zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu, pa analizirajući i ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, utvrđenje je žalbenog suda kako je to učinio uvjerljivim i logičnim razlozima, jasno i argumentirano obrazloživši koje činjenice važne za odluku smatra relevantnima i na čemu donesenu odluku zasniva, dajući jasne i argumentirane razloge o svojim utvrđenjima, argumentirano obrazloživši svoje prosudbe i utvrđenja u odnosu na navode i prigovore iznesene tijekom postupka od strane tuženika i tužitelja. Uz to su u osporenoj presudi navedeni materijalnopravni propisi primijenjeni u konkretnom slučaju, a kroz koje je prvostupanjski sud ispitao i prosuđivao sve okolnosti predmetnog spora.

Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i u odnosu na odluku o troškovima ovršnog postupka, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 do 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95 do 112/12) i Tarifi sudskih pristojbi.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, obje žalbe su odbijene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 13. veljače 2019.

Sudac

Kamelija Parać, v. r.