I Kž-1112/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1112/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, mr. Branka Zmajevića, Lidije Grubić Radaković i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Š. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. rujna 2007. br. K-24/07, u sjednici održanoj 28. studenog 2007. po saslušanju zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. Š. R., po službenoj dužnosti prvostupanjska presuda preinačuje se u odluci o sigurnosnoj mjeri tako da se izriče da se po čl. 76. st. 1. u vezi čl. 75. st. 3. KZ-a prema opt. Š. R. primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. Š. R., te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, donesenom 17. rujna 2007. pod posl. br. K-24/07 Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženika Š. R. za učin kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06).

I Kž 1112/07-4

Za počinjeno kazneno djelo, na temelju tih zakonskih propisa, uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c i čl. 60. Kaznenog zakona optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Po čl. 69. st. 1. Kaznenog zakona optuženiku je opozvana uvjetna osuda i određeno je izvršenje kazne izrečene presudom Općinskog suda u Šibeniku od 14. rujna 2004. br. K- 347/04 kojom je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 99. st. 4. Kaznenog zakona i dr. izrečena uvjeta osuda na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, te mu je uzeta utvrđenom i ta kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

Potom je optuženik, na temelju čl. 69. st. 3. u vezi čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

Po čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona optuženiku je u ovu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. ožujka 2007. nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona od optuženika je oduzeto 15 paketića opojne droge heroin ukupne mase 1,94 grama.

Po čl. 76. Kaznenog zakona optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, čije je trajanje određeno do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka i to onih iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. istog zakona.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom pobija optuženik po branitelju Z. P. – P., odvjetniku iz Š. Žalba je podnesena iz svih žalbenih osnova i stavljen je prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ili podredno, da pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče blažu kaznu.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u pisanom mišljenju dostavljenom ovom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 21. studenog 2007. br. KŽ-DO-1982/07 predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u žalbi navodi da je podnosi iz svih žalbenih osnova, ali obrazlaže samo žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a osim toga izrijekom ističe da se žali i na odluku o kazni.

I Kž 1112/07-4

Zato je, povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti ispitana pobijana presuda u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP. Ispitivanjem nije nađeno da bi tijekom postupka ili u pobijanoj presudi bila počinjena koja od tamo istaknutih postupovnih povreda.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Optuženik, kao i tijekom postupka, tvrdi da ga se može teretiti eventualno za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona jer da je sva opojna droga heroin koja je nađena kod njega bila namijenjena zadovoljavanju njegovih potreba a ne za prodaju. Ovu tvrdnju obrazlaže okolnošću što mu je zbog načina konzumiranja ušmrkavanjem potrebna nešto veća količina opojne droge za zadovoljavanje dnevnih potreba nego kad bi je uzimano intravenozno, što po stajalištu žalitelja proizlazi i iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. I. Č. U dokaz tvrdnji da opojnu drogu ne konzumira intravenozno opetovano predlaže pribavljanje liječničke dokumentacije i saslušanje zatvorskog liječnika iz čega bi se utvrdilo da na tijelu nema tragova uboda iglom.

Kupovinu nešto veće količine opojne droge nego što je potrebno za dnevnu uporabu opravdava okolnošću što se spremao na utakmicu u Z., što su trebali potvrditi svjedoci čije saslušanje je predlagao i tijekom prvostupanjskog postupka (T. Š. i K. S.).

Navodi da je opojna droga nađena kod njega bila, kako sam kaže, „u kompromitirajućem pakovanju“ međutim da ju je tako kupio, što su uostalom vidjeli djelatnici policije saslušani kao svjedoci, koji negiraju da bi vidjeli sam čin kupnje iz nekih vlastitih interesa, a to je po mišljenju žalitelja želja da kaznena prijava rezultira osuđujućom presudom.

Niti jednim žalbenim navodom optuženik nije doveo u sumnju točnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je kod optuženika inkriminiranog dana pronađeno ukupno 1,94 grama opojne droge heroin upakirane u 15 paketića od kojih su se 2 paketića nalazila u rukama optuženika, pa ih je pri susretu s djelatnicima policije odbacio, a ostalih 13 paketića držao je skriveno u gaćicama i dobrovoljno ih je predao redarstvenim vlastima.

Upravo način pakiranja opojne droge heroin nađene kod optuženika, mjesto gdje je drogu sakrio kao i činjenica da ju je nosio sa sobom nakon izlaska iz stana u kojem živi, na jasan i nedvojben način upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je optuženik ovu opojnu drogu posjedovao radi daljnje prodaje. Kad se tome pridoda okolnost da je optuženik nezaposlen i korisnik socijalne pomoći, dolazi se do zaključka da je opojnu droga koja je nađena kod njega držao dijelom za vlastite potrebe a dijelom radi prodaje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud a kao ispravno prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je od optuženika, u skladu s odredbom čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona, oduzeo opojnu drogu.

I Kž 1112/07-4

Kako je tijekom postupka iz provedenog vještačenja utvrđeno da je optuženik ovisnik o opojnim drogama, a zbog te ovisnosti postoji opasnost da će ponovno počiniti neko kazneno djelo, pravilno je postupio prvostupanjski sud kad mu je izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. Kaznenog zakona.

Ispitujući, međutim, pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je na štetu optuženika ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP u vezi čl. 76. i čl. 75. st. 3. KZ u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri. Naime, prvostupanjski je sud pogrešno odredio da sigurnosna mjera obvezanog liječenja od ovisnosti, koja je primijenjena prema optuženiku ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, premda ta mjera u skladu s odredbom čl. 75. st. 3. može trajati do prestanka razloga za njenu primjenu, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora. Kako na štetu optuženika ne bi bila ostvarena ta povreda kaznenog zakona, presuda prvostupanjskog suda preinačena je u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri, kako je to navedeno u izreci ove presude.

Žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice potrebe za donošenje pravilne odluke o kazni. Tako prvostupanjski sud optuženiku kao olakotno cijeni činjenicu što je otac jednog maloljetnog djeteta i da je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je već osuđivana osoba ali ne zbog istovrsnog kaznenog djela. Navedene olakotne okolnosti kao i okolnost posjedovanja radi prodaje relativno male količine opojne droge heroin (1,94 grama) prvostupanjski sudu opravdano uzima i kao one naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne, kako je to regulirano odredbom čl. 57. Kaznenog zakona.

Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda prihvaća kao ispravno i ovaj Vrhovni sud, pa se kazna na koju je osuđen optuženik ocjenjuje pravilnom i pogodnom za ostvarenje svih svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. Kaznenog zakona.

Slijedom svega iznesenoga žalbu optuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 28. studenog 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.