Jž-3344/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Jž-3344/2016

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Branke Žigante Živković kao predsjednice vijeća, te Snježane Oset i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Gašparac Orlić u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.R., kojeg brani D.Č., odvjetnik u K.K., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), i maloljetnog I.R., odlučujući o žalbi okrivljenog A.R., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, broj: 50 Pp J-2517/14 od 02. rujna 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 25. svibnja 2017. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja.

II. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15), okrivljeni A.R. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni A.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 945,00 kuna što je protuvrijednost od 250 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001. godine, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 600,00 kuna pa je istome ostalo za platiti 345,00 kuna novčane kazne, time da ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

Istom presudom, određeno je da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 kuna.

Na temelju članka 182. stavka 1. točke 3., a u svezi članka 227. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, rješenjem je obustavljen prekršajni postupak protiv maloljetnog I.R., a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude okrivljeni A.R. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnome da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni, proturječni su i nejasni, da je prekoračen optužni prijedlog, da nije dokazano da bi se predmetne zgode doista i dogodio sporni događaj između okrivljenika i oštećenika i tko su bili sudionici događaja, te da to mjesto ima elemenata javnosti, da nije utvrđen identitet oštećenika, zatim da nije dokazano da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaj, da je on postupio u nužnoj obrani braneći se od njemu nepoznate osobe, nakon čega se udaljio da bi izbjegao daljnji sukob, da ispitani svjedoci nisu ništa vidjeli, da sud nije uopće cijenio olakotne okolnosti, zbog čega predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje i odluku.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući o žalbi, ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, te nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.

U odnosu na navode žalbe koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i točke 6. Prekršajnog zakona, odnosno na nedostatak i proturječnost razloga o odlučnim činjenicama, te prekoračenje optužnog prijedloga, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, a niti je prvostupanjski sud prekoračio optužbu, već je ispustio iz izreke neutvrđeni dio činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, na što je ovlašten jer se radi o preinačenju na manje, odnosno, blaže za okrivljenika pa je ovaj Sud ocijenio da navodi žalbe zbog gore navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka nisu osnovani.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud opravdano na temelju ocjene obrane okrivljenika, a koja predstavlja djelomično priznanje odlučnih činjenica koje čine biće prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te iskaza svjedoka P.V., policijskog službenika u dijelu u kojem je iskazivao o ozljedama oštećenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik kritične zgode na način opisan u izreci pobijane presude, naročito drsko remetio javni red i mir na javnom mjestu udarivši šakom u glavu F.M., stranca, čime je ostvario zakonsko obilježje terećenog prekršaja. Izvedene dokaze prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i ocjenu elementa javnosti, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Neosnovan je navod žalbe okrivljenika da se predmetne zgode samo branio od napada oštećenika, s obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je postojao istovremeni, odnosno izravno predstojeći, ne skrivljeni i protupravni napad od strane istoga, već da je oštećenik F.M. slučajno rukom zapeo za okrivljenika, na što ga je on udario šakom u glavu tako da je isti pao nakon čega mu je pružena liječnička pomoć, dakle, da se sam žalitelj izabrao ponašati na agresivan i drzak način na javnom mjestu. Nadalje, upravo činjenica da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa prekršaja izostavio dio inkriminacije koji se optužnim prijedlogom okrivljeniku stavlja na teret, s obzirom da isto nije nedvojbeno u postupku utvrđeno (okrivljenik poriče, te ispitani svjedoci M.R. i N.R. nisu imali saznanja o događaju), ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve provedene dokaze, kako one koje idu na štetu, tako i one koje okrivljeniku idu u korist.

Stoga, po ocjeni ovog Suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Razmotrivši odluku o kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u srednjem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obzirom da je novčana kazna za taj prekršaj propisana u rasponu od 50 do 350 DEM, u protuvrijednosti domaće valute, te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 3 i 5. Prekršajnog zakona, obvezati žalitelja na naknadu paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka kao u točci II. ove izreke, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. svibnja 2017. godine

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Branka Žigante Živković, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.