Revd-515/2024-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 515/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G., OIB … iz P., kojeg zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB … Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-9/2023-3 od 31. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-372/2021-24 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o j e:

Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-9/2023-3 od 31. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-372/2021-24 od 11. studenoga 2022., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl.96.st.1¸. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?“

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-372/2021-24 od 11. studenoga 2022.

2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja: „1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi čl. 1024. st. 3 i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)?

2. Ima li banka-davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl.1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnog ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl.1024.ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita ?

3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl.96.st.1¸. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?

4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredba čl.1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stanu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?

5. Predstavljaju li restitucijski zahtjev povodom utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iznimku od općeg pravila o početku tijeka zastarnog roka u slučajevima postavljenih zahtjeva za povrat stečenog bez osnove?“

3. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke III. i IV. drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je treće postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1215/2020-2 od 24. veljače 2021.).

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

6. U odnosu na preostala pitanja, koja proizlaze iz prijedloga tuženice za dopuštenje revizije, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.