Rev-2133/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2133/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz S., koju zastupa D. O., odvjetnik iz S., protiv tuženika N. d.d.Z., koga zastupa punomoćnik P. E. dipl. pravnik, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku, Gž-1710/00 od 20. ožujka 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, posl. br. P-267/97 od 14. prosinca 1998. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-1710/00 od 20.ožujka 2000. godine, potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda Sisak posl. br. P-267/97 od 14. prosinca 1998. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je tražila da se ponište odluke tuženika br. 1/97 od 21.01.97. godine i od 25.02.97.godine, te da se vrati tužiteljicu na radno mjesto prodavača u robnoj kući C. S. ili rasporedi na drugo odgovarajuće radno mjesto uz naknadu parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se drugostupanjska odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljici, kao djelatnici tuženika i prodavačici u robnoj kući C. S., otkazan Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Utvrđeno je na temelju financijskog vještačenja, da je tužiteljica radeći kao blagajnica na uplatama N.-C., prisvojila novac od uplata, na način da neke uplate nije evidentirala, a neke je jednostrano stornirala, a da nije stornirala uplatnicu koja je ostala uplatiocu, pa je tako oštetila tuženika za iznos od 2.507,04 kn.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući da su zakonite Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 21.01 1997. i 25.02.1997. godine, te da je u ponašanju tužiteljice ostvarena osobita teška povreda radne obveze. Naime, i po ocjeni ovoga suda, opisana povreda uzrokovala je odnos nepovjerenja između stranaka, do te mjere, da nastavak radnog odnosa više nije bio moguć, niti je bio u interesu tuženika.

Nisu osnovani revizijski prigovori tužiteljice da nije bila dovoljno educirana za rad na kompjutoru, te da nije bila prisutna prilikom interne kontrole koja je predmetnu povredu otkrila, kao i da nižestupanjski sudovi nisu uvažili sve okolnosti pod kojima je do povrede obveze iz radnog odnosa došla, smatrajući da su u provedenom postupku pogrešno primijenjene odredbe zakona iz čl. 107. Zakona o radu koje se odnose na izvanredni otkaz.

Naime, prema ocjeni ovoga suda, a to proizlazi i iz mišljenja financijskog vještaka, način na koji je tužiteljica unosila uplate u kompjutor, i kako je stornirala uplate u konkretnom slučaju, upućuju upravo na suprotan zaključak, a taj je, da je tužiteljica bila dovoljno educirana za rad na kompjutoru u konkretnom slučaju, te se po ocjeni ovoga suda nikako ne može zaključiti da je do konkretne povrede radne obveze došlo zbog nepoznavanja rada na kompjutoru. Upravo zbog te činjenice, i po ocjeni ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 107. Zakona o radu, kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući da se u konkretnom slučaju radilo o osobito teškoj povredi radne obveze iz razloga koji su već naprijed opisani. Pored toga valja reći, da nije relevantno da li je tužiteljica u konkretnom slučaju bila prisutna prilikom interne kontrole kada je sama povreda otkrivena, jer njena prisutnost ne bi bila od utjecaja na postojanje same povrede, koja je već ranije bila počinjena.

Kako nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10.siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.