II Kž-389/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 389/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. Č., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2011. broj Kvm-55/11 (Kzm-5/11), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 27. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog Z. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. Č., zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređe, i to spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) i upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. stavak 1. KZ-a, produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se predlaže ukidanje pritvora.

Žalba nije osnovana.

II Kž 389/11-4

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog Z. Č. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Optuženiku se podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom (oštećeno dijete rođeno 9. kolovoza 2003.) iz članka 192. stavak 1. KZ-a te kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. stavak 1. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio djela koja su mu stavljena na teret. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlaze iz činjenice da je optuženiku optužnicom stavljeno na teret da je svoje kriminalne aktivnosti prema oštećenom djetetu, inače unuci svoje izvanbračne supruge, vršio kroz razdoblje od svibnja 2010. do Božića 2010. Nadalje, karakter i način počinjenja kaznenih djela koja se inkriminiraju optuženiku (diranje po spolovilu, stražnjici, grudima, ljubljenje u usta, lizanje po licu, tijelu, grudima, spolovilu, traženje da i ona njega dira po spolovilu, prikazivanje pornografskih filmova s eksplicitnim seksualnim radnjama i diranje pri tome sebe po spolovilu te tumačenje djetetu oralnog odnosa), činjenica da je djelo počinjeno na štetu djeteta koje je prema njemu postupalo s povjerenjem, budući da se radilo o izvanbračnom suprugu njezine bake koji ju je povremeno, kada je posjećivala baku, znao čuvati i igrati se s njom, kao i kontinuiranost vršenja inkriminiranih radnji, također ukazuju na optuženikovu upornost i ustrajnost u postupanju te viši stupanj kriminalne volje.

Budući da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, i po ocjeni ovoga ovog suda drugog stupnja, ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi ponovno počinio takva ili slična kaznena djela, opravdana je daljnja primjena pritvorske mjere protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, osobito kada se ima na umu da optuženik živi u istoj kući u kojoj živi i baka oštećenog djeteta.

Žalbeni navodi kojima se upire na rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim se taj sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku te tvrdnja da se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom djelu iz članka 193. stavak 1. KZ-a za koje je nadležan općinski sud, ne dovode u sumnju osnovanost pobijane odluke. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati činjenično stanje u predmetnom postupku te kaznenu odgovornost optuženika, već je kao pretpostavka za pritvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz podignute optužnice i podataka u spisu, pri čemu treba imati na umu da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2011. broj Kžm-33/11 ukinuto rješenje kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim te je odlučeno da se postupak ima nastaviti pred Županijskim sudom u Zagrebu.

B. da niti ostalim navodima u optuženikovoj žalbi nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja,

II Kž 389/11-4

sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. srpnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.