Rev-30/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 30/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., zastupan po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženih: 1/ C. o. d.d. iz Z. i 2/ Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu – Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1998. godine, br. Gž 6094/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1994. godine, br. Pn 5133/92, u sjednici održanoj 9. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezane su tužene C. o. d.d. Z. i Republika Hrvatska tužitelju, iz osnova naknade štete, solidarno isplatiti svotu od 26.960,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 1994. godine do isplate, više iznos od 2.139,00 kn na ime troškova parničnog postupka, dok je za više traženi iznos od 104.792,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženoj Republici Hrvatskoj, djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tužitelja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tako da je tužena Republika Hrvatska u obvezi isplatiti tužitelju daljnji iznos od 9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 1994. godine do isplate, dok je prihvaćena kao osnovana žalba tužene ad 1/ - C. o. d.d. Z. i u odnosu na tu tuženu u cijelosti ukinuta prvostupanjska presuda, kao i odluka o trošku postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je pravovremeno podnio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda u pobijanom dijelu tužbeni zahtjev bude prihvaćen u skladu sa navodima u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženu Republiku Hrvatsku da mu naknadi štetu koja mu je nastala zbog ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, koju je skrivio vozač upravljajući automobilom mobiliziranim za potrebe Hrvatske vojske.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija i puna odgovornost tužene Republike Hrvatske, već je sporna pravilnost visine utvrđene naknade neimovinske štete.

U postupku je utvrđeno da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 20. prosinca 1991. godine u Zagrebu, koju je skrivio vozač automobila mobiliziranog za potrebe Hrvatske vojske, tužitelj zadobio ozljede: trzajnu povredu vratne kralježnice zbog čega mu je pružena kirurška skrb na KBC Rebro, a potom izvršena imobilizacija vratne kralježnice Shanzovim ovratnikom, zbog koje ozljede je tužitelj trpio fizičke boli (jačeg stupnja u trajanju od 6-8 dana, srednjeg stupnja povremeno u trajanju od 8-10 dana, te povremene boli slabog stupnja u trajanju od 2-3 mjeseca) i strah (primarni jačeg stupnja i kratkog trajanja, a zatim tzv. sekundarni strah jačeg stupnja u trajanju od 2-3 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 6-8 dana, a nakon toga tzv. kasni strah koji je trajao daljnja dva mjeseca), a kao posljedica opisane ozljede kod tužitelja je došlo do smanjenja životne i radne sposobnosti u opsegu od 10%.

Cijeneći navedena utvrđenja pobijanom presudom utvrđena je visina naknade: za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 9.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 6.000,00 kn i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn – ili ukupno za sve navedene oblike neimovinske štete iznos od 35.000,00 kn.

Tužitelju je dosuđena i naknada imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 960,00 kn, a pravilnosti utvrđenja naknade imovinske štete u reviziji se ne prigovara.

Suprotno stajalištu revidenta, prema ocjeni ovog suda, nije na štetu tužitelja pogrešno primijenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kada je, kraj navedenih izloženih utvrđenja, utvrđena i tužitelju dosuđena naknada za pojedine oblike nematerijalne štete u navedenim iznosima, jer su sudovi cijenili sve važne okolnosti, prirodu ozljede, duljinu i stupanj trajanja fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i dob tužitelja.

Budući se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.