I Kr-4/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 4/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Branka Zmajevića i Dragana Poljaka, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. prosinca 2007. broj Kv-121/07-2 (K-10/06), u sjednici održanoj dana 20. veljače 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika D. N. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. svibnja 2006., broj K-10/06, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. prosinca 2006. broj I Kž-729/06 proglašen je krivim D. N. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne kojega podnosi osobno navodi da je narušeno zdravstveno stanje njegovih roditelja i sestre s kojima inače živi u zajedničkom kućanstvu. Zbog toga im je potrebna njegova pomoć kako bi došli do sredstava za život, jer ovako bolesni nisu si u stanju sami osigurati egzistenciju.

Županijski sud u Velikoj Gorici je Vrhovnom sudu dostavio obrazloženi prijedlog da se zahtjev osuđenice odbije. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, kao i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 17. siječnja 2008. broj KR-DO-61/08.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

I Kr 4/08-3

Prema odredbi čl. 414. ZKP-a ublažavanje pravomoćno izrečene kazne se može zahtijevati kada se nakon pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Osuđenik doduše ističe okolnosti za koje sud u vrijeme izricanja presude nije znao, iako su postojale, ali se ne radi o takvim okolnostima koje ima u vidu citirana odredba iz čl. 414. ZKP-a.

Naime, da bi se pravomoćno izrečena kazna izvanredno ublažila, potrebno je utvrditi, osim navedenog uvjeta da su u pitanju nove okolnosti, odnosno da sud za njih nije znao, i daljnji uvjet, a to je da bi te okolnosti očito dovele do blaže osude.

Upravo ovaj potonji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen, jer sud, prilikom izricanja presude, ne bi osuđeniku izrekao blažu kaznu, sve da je i znao za okolnosti koje iznosi osuđenik u svom zahtjevu.

Iz priložene dokumentacije proizlazi da bolesti osuđenikovih roditelja nisu novijeg datuma, već se radi o zdravstvenim poteškoćama koje su se počele pojavljivati unazad desetak godina, što znači da su si roditelji unatoč tome, i bez pomoći osuđenika koji im zbog svoje mladosti nije mogao pomagati, osiguravali sredstva za egzistenciju.

Iz podataka u spisu proizlazi da je otac osuđenika hrvatski ratni vojni invalid s pripadajućom mirovinom, te da je njegova majka zdravstveno osigurana, tako da je očito da roditeljima osuđenikova pomoć nije toliko neophodna kako on to tvrdi.

Isto se može reći i za sestru osuđenika koja je prema podacima u spisu stradala u prometnoj nezgodi još 2001. godine, tako da i to nije važna okolnost koja bi opravdavala ublažavanje kazne.

Dakle, po ocjeni Vrhovnog suda nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP-a, pa je zahtjev osuđenika odbijen, na temelju odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a.

U Zagrebu, 20. veljače 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.