Us-5412/2008-8 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-5412/2008-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović Marković kao predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Sanje Štefan kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Vlahe Bassegli Gozze kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz S. N., kojeg zastupa opunomoćenica Z. Z.-B., odvjetnica u Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: UP/II-942-01/07-01/693, ur.broj: 514-03-07/10-08-5 od 19. veljače 2008., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: UP/II-942-01/07-01/693, ur.broj: 514-03-07/10-08-5 od 19. veljače 2008.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u L.-s. ž., Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave N., klasa: UP/I-942-05/03-01/15, ur.broj: 2125-05/3-07- 09 od 10. travnja 2007., kojim je pod točkom 1. izreke odbijen zahtjev N. i B. M. za naturalni povrat nekretnina označenih kao zkč.br. 1803 iz zk.ul.br. 4038 k.o. N. i zk.č.br. 1811/19 iz zk.ul.br. 3072 k.o. N.. Točkom 2. izreke N. M. utvrđena je naknada za 1/4 dijela nekretnine označenih kao zkč.br. 1803 iz zk.ul.br. 4038 k.o. N., 1/4 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1811/19 iz zk.ul.br. 3072 k.o. N., 1/12 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1802/4 iz zk.ul.br. 547 k.o. N. i za 1/4 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1807/2 iz zk.ul.br. 547 k.o. N., a točkom 3. izreke tužitelju je utvrđena naknada za 1/4 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1803 iz zk.ul.br. 4038 k.o. N., 1/4 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1811/19 iz zk.ul.br. 3072 k.o. N., 1/12 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1802/4 iz zk.ul.br. 547 k.o. N. i za 1/4 dijela nekretnine označene kao zkč.br. 1807/2 iz zk.ul.br. 547 k.o. N.. Kao obveznik naknade utvrđen je Fond za naknadu oduzete imovine (točka 4. izreke).

Točkom 5. izreke N. M. daju se u vlasništvo i posjed u ¼ dijela nekretnine koje su u zk.ul.br. 547 k.o. N. upisane kao zkč.br. 3408/8 i zkč.br. 1838/24, a točkom 6. izreke tužitelju se daju u vlasništvo i posjed ¼ dijela nekretnine koje su u zk.ul.br. 547 k.o. N. upisane kao zkč.br. 3408/8 i zkč.br. 1838/24.

Točkom 7. izreke nalaže se Općinskom sudu u Pagu nakon pravomoćnosti rješenja brisanje upisa općenarodne imovine - poljoprivredno zemljišni fond, uz istovremeni upis vlasništva nekretnina na ime N. i B. M., svakog u 1/4 dijela, dok je točkom 8. izreke obustavljen postupak radi povrata u vlasništvo nekretnine označene kao zkč.br. 1802/3 upisane u zk.ul.br. 3072 k.o. N..

Točkom 9. izreke N. i B. M. odbijaju se sa zahtjevom za povrat – naknadu nekretnina označenih kao zkč.br. 1527/1 (zk.ul.br. 1926 k.o. N.), zkč.br. 1863/1 (zk.ul.br. 2030 k.o. N.), zkč.br. 2058/2 (zk.ul.br. 2049 k.o. N.), zkč.br. 2061/2 i 2062/2 (zk.ul.br. 2050 k.o. N.), zkč.br. 2061/1 i 2062/3 (zk.ul.br. 2051 k.o. N.), zkč.br. 2061/4 i 2062/5 (zk.ul.br. 2052 k.o. N.), zkč.br. 1854/1 i 1854/2 (zk.ul.br. 2057 k.o. N.), zkč.br. 2116/1 (zk.ul.br. 2060 k.o. N.), zk.č.br. 2067/2 (zk.ul.br. 2082 k.o. N.), zkč.br. 2056 (zk.ul.br. 2101 k.o. N.), zkč.br. 1854/4 (zk.ul.br. 2105 k.o. N.), zkč.br. 1863/5 (zk.ul.br. 2121 k.o. N.), zkč.br. 2840/4 (zk.ul.br. 2145 k.o. N.), zkč.br. 1849/2 (zk.ul.br. 2171 k.o. N.), zkč.br. 1849/8 (zk.ul.br. 2173 k.o. N.), zkč.br. 1850/1, 1850/2, 1854/5 i 1859/4 (zk.ul.br. 2174 k.o. N.), zkč.br. 2303/1, 2303/4, 2311/3 (zk.ul.br. 2175 k.o. N.), zkč.br. 2061/3, 2062/4 (zk.ul.br. 2176 k.o. N.), zkč.br. 2779/2 (zk.ul.br. 2177 k.o. N.), zkč.br. 2311/2 (zk.ul.br. 2178 k.o. N.), zkč.br. 2838/2 (zk.ul.br. 2179 k.o. N.), zkč.br. 1854/3 (zk.ul.br. 2180 k.o. N.), zkč.br. 2058/1 (zk.ul.br. 2211 k.o. N.), zkč.br. 2067/1 (zk.ul.br. 2241 k.o. N.).

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja. U bitnome smatra da je rok za podnošenje žalbe počeo teći od dostave pismena tužitelju osobno bez obzira što je dostava izvršena punomoćniku.

Predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u svemu kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Odgovor na tužbu dostavilo je u smislu članka 16. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) Općinsko državno odvjetništvo u G., Građansko- upravni odjel. Smatra da je u osporenom rješenju pravilno primijenjena odredba članka 87. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a kako punomoćnik stranke nije u zakonskom roku izjavio žalbu, osnovano je osporenim rješenjem žalba odbačena kao neosnovana. Predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Tužba je osnovana.

Odredbom članka 87. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96) propisano je da se dostavom pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena (članak 89.), smatra da je dostava izvršena samoj stranci.

Iz dostavne naredbe prvostupanjskog rješenja i dostavnica priloženih spisu predmeta, proizlazi da je dostava rješenja izvršena, između ostalih, punomoćniku tužitelja A. J. i tužitelju osobno.

Tuženo je tijelo žalbu tužitelja odbacilo kao nepravovremeno podnesenu jer je podnesena nakon isteka roka od 15 dana od dostave prvostupanjskog rješenja punomoćniku tužitelja A. J..

Međutim, s obzirom da je dostava prvostupanjskog rješenja izvršena i tužitelju osobno Sud nalazi osnovanim prigovor iz tužbe da u takvom slučaju rok za podnošenje žalbe teče od dostave rješenja stranci.

Naime, prema shvaćanju Suda, odredba članka 87. stavka 3. Zakona primjenjuje se u slučaju kad dostava nije izvršena i stranci osobno, pri čemu Sud napominje da u situaciji kada stranka ima punomoćnika, rješenje nije bilo potrebno dostavljati i stranci osobno. Međutim, s obzirom da je u konkretnom slučaju dostava izvršena i osobno stranci, Sud nalazi da se osnovano tužitelj pouzdao u činjenicu da mu rok za žalbu teče od dana kada je osobno primio prvostupanjsko rješenje. Ovo tim više što je u smislu odredbe članka 57. stavka 3. Zakona, stranka, i pored punomoćnika, ovlaštena sama poduzimati radnje u postupku.

Radi navedenog, Sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim, pa će u postupku nakon ove presude tuženo tijelo ocijeniti je li žalba tužitelja pravovremeno podnesena računajući pri tome rok za žalbu od dana dostave prvostupanjskog rješenja tužitelju osobno. Ovisno o utvrđenju novim će rješenjem odlučiti o žalbi.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se prema odredbi članka 62. istog zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 24. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Marina Kosović Marković, v.r.