Rev-2481/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedPrihvaća se djelomično revizija tuženice kao osnovana i preinačava presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9051/95 od 4. ožujka 1997. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-6230/94 od 13. srpnja 1995. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odluci o troškovima postupka i sudi:
Legislator headnote
AI generatedRev-2481/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ovaj sud smatra da pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94 , 7/96 i 118/99 - dalje: ZOO) predstavljaju iznosi koje tuženica priznaje a sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova (iznos od 8.000,00 kn), sa osnova pretrpljenog straha (iznos od 5.500,00 kn) i sa osnova naruženosti (iznos od 4.000,00 kn).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2481/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. iz B., kojeg zastupa N. S.-R., odvjetnica iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9051/95 od 4. ožujka 1997., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-6230/94 od 13. srpnja 1995., u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2000.,
p r e s u d i o j e :
1. Prihvaća se djelomično revizija tuženice kao osnovana i preinačava presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9051/95 od 4. ožujka 1997. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-6230/94 od 13. srpnja 1995. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odluci o troškovima postupka i sudi:
Tužitelj se odbija i sa dijelom zahtjeva u iznosu od 26.500,00 kn. Tuženica dužna je naknaditi tužitelju cjelokupne troškove postupka u iznosu od 4.812,50 kn u roku od 15 dana.
2. U ostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova nematerijalne štete plati tužitelju ukupno iznos od 74.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 13. srpnja 1995. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 7.990,00 kn (toč. I. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu a za iznos od 32.500,00 kn.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači u smislu navoda revizije uz naknadu troškova postupka.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju proizašla iz štetnog događaja od 28. travnja 1994. i u revizijskom stadiju postupka sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, straha, te duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti i naruženosti.
U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je trpio jake fizičke bolove u trajanju od 8 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od oko 10 dana i manje bolove u trajanju oko 40 dana. Pretrpio je tužitelj primarni i sekundarni strah koji mu izaziva nervozu u prometu. Tužitelju su ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 20%, te je naružen u predjelu brade u manjem stupnju.
Ovaj sud smatra da pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94 , 7/96 i 118/99 - dalje: ZOO) predstavljaju iznosi koje tuženica priznaje a sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova (iznos od 8.000,00 kn), sa osnova pretrpljenog straha (iznos od 5.500,00 kn) i sa osnova naruženosti (iznos od 4.000,00 kn).
Sa osnova duševnih bolova koje tužitelj trpi radi smanjene životne aktivnosti pravičnu novčanu naknadu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, po mišljenju ovog suda čini iznos od 30.000,00 kn, a ne iznos od 24.000,00 kn iznad kojeg iznosa tuženica prigovara.
Budući je tužitelju dosuđena šteta u ukupnom iznosu od 74.000,00 kn, a ovaj sud utvrđuje ukupnu štetu u iznosu od 47.500,00 kn, to je trebalo odbiti tužitelja i sa dijelom zahtjeva u iznosu od 26.500,00 kn. Iz iznesenih razloga slijedi da je revizija tuženice djelomično osnovana slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) odlučiti kao u izreci ove presude.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP s tim da su tužitelju troškovi zastupanja po odvjetniku dosuđeni srazmjerno uspjehu tužitelja u sporu a tužitelj uspio sa oko 50% svog zahtjeva, te čitavi troškovi vještačenja koje je snosio tužitelj. U Zagrebu, 1. ožujka 2000.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.