Rev-1642/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1642/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice CrniĆa i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice O. B. iz L., sada SAD, koju zastupa D. D., odvjetnik iz K., protiv tuženika M. I. iz L., koga zastupa R. S., odvjetnik iz O., radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 31. listopada 1989. br. Gž- 1099/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Ozlju od 10. VII 1989. br. P-67/89-13, u sjednici održanoj dana 28. studenog 1990,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tuženika i preinačuju presuda Okružnog suda u Karlovcu od 31. listopada 1989. godine broj Gž-1099/89-2 i presuda Općinskog suda u Ozlju od 10. VII. 1989. br. P-67/89-13 u dijelu kojim se obvezuje tuženik da tužiteljici preda predmetne nekretnine, tako da se nalaže tuženiku M. I. da preda tužiteljici u suposjed (umjesto u posjed) nekretnine navedene u dispozitivu prvostepene presude.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Ozlju od 10. srpnja 1989. broj P-67/89-13 utvrdjeno je da je tužiteljica O. B. suvlasnica u 1/2 dijela parcela k.č. br. 11 dvorište od 411 čhv, k.č. br. 10 voćnjak od 105 čhv, k.č. br. 12/2 voćnjak od 382 čhv, k.č. br. 13/2 oranica od 347 čhv, k.č. br. 14/2 grmlje od 49 čhv, sve upisane u z.k. ul. br. 7, k. o. P. kao i k.č. br. 564/2 sjenokoša od 2 jutra, 206 čhv, upisana u z.k. ul. br. 155 k. o. P., što je tuženi M. I. dužan priznati i predati tužiteljici u posjed, kao i naknaditi joj parnični trošak od 70,00 konv. dinara (700.000 prijašnjih dinara), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 31. listopada 1989. godine broj Gž-1099/89-2 odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor da nižestepene presude nemaju razloge o odlučnim činjenicama, jer obje nižestepene presude sadrže jasne i odredjene razloge zbog kojih je udovoljeno zahtjevu tužiteljice i utvrdjeno da je ona suvlasnica u 1/2 dijela parcele k.č. br. 11 dvorište od 411 čhv, k.č. br. 10 voćnjak od 105 čhv, k.č. br. 12/2 voćnjak od 382 čhv, k.č. br. 13/2 oranica od 347 čhv, k.č. br. 14/2 grmlje od 49 čhv, sve upisane u z.k. ul. br. 7, k. o. P. kao i k.č. br. 564/2 sjenokoša od 2 jutra 206 čhv upisane u z.k. ul. br. 155, k. o. P., pa da je tuženi dužan to pravo tužiteljici priznati.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku, jer je drugostepeni sud odgovorio tuženiku na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja a označio i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

U prvostepenom postupku je utvrdjeno da su u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo O. S. i O. M. svakog u 1/2 dijela, da je O. M. umro 24. I 1985. godine i da je na temelju rješenja o nasljedjivanju koje je donio Općinski sud u Ozlju pod brojem 0- 217/85 od 8.X 1986. godine nasljednikom Opat Mije proglašena tužiteljica.

Utvrdjeno je nadalje da je O. S. (kao suvlasnik 1/2 dijela navedenih nekretnina) s tuženikom zaključio kupoprodajni ugovor 24. VI 1986. godine u pogledu cjelokupnih nekretnina, pa tako prodao i dio od 1/2 nekretnina koje su pripadale O. M..

Temeljem tih činjeničnih utvrdjenja oba nižestepena suda pravilno zaključuju da u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina koje su pripadale O. M. ugovor o kupoprodaji koji je zaključio O. S. s tuženikom ne obvezuje drugog suvlasnika (čl. 15. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – „Sl. l. SFRJ" br. 6/80, 36/90).

Budući da je utvrdjeno da je tužiteljica na temelju nasljedjivanja stekla suvlasništvo predmetnih nekretnina iza smrti svog supruga, dakle, u 1/2 dijela, pravilno je i zakonito sudjeno kada je udovoljeno zahtjevu tužiteljice u tome dijelu, pa revizija u odnosu na takvu odluku nižestepenih sudova nije osnovana.

Osnovana je revizija tuženika samo u odnosu na odluku nižestepenih sudova da je tuženik dužan predati tužiteljici predmetne nekretnine u posjed, jer je u tome pravcu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, na temelju odredbe čl. 14. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tužiteljica kao suvlasnik ima pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svom dijelu ne povredjujući prava ostalih suvlasnika, a to znači da ona ima pravo suposjedovati stvar, što u ovom slučaju znači da i tužiteljica i tuženik imaju pravo suposjedovati predmetne nekretnine zajedno.

Zbog toga je revizija u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćena i preinačene nižestepene odluke (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U odnosu, pak, na one revizijske razloge kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrdjeno valja reći da se ti razlozi nisu uzeli u razmatranje, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st.

3. Zakona o parničnom postupku).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.