I Kž-Us-43/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 43/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okr. M. T., okr. M. B. i okr. T. P., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. ožujka 2016. broj Kov-Us-2/16, u sjednici održanoj 14. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okr. M. T., okr. M. B. i okr. T. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) izdvojeni su kao nezakoniti dokazi policijske službene zabilješke o obavijesnim razgovorima sa osumnjičenicima i građanima „presumptivnim svjedocima“ pobliže navedenim u izreci pod toč. 1. rješenja.

Istim je rješenjem odbijen „prijedlog obrane“ da se iz sudskog spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje, pod toč. 2. i 3. izreke podrobno navedeni spisi, dokumentacija, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnici USKOK-a o ispitivanju svjedoka P. P. od 14. prosinca 2015. i M. Š. od 18. prosinca 2015., a pod toč. 4. izreke „svi predmeti koji su privremeno oduzeti uz policijske potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, a koje potvrde su u optužnici navedene kao dokazi broj 62.-92., te 94., 96., 98., 99. i 101.“

Protiv rješenja žalbu su podnijeli:

I Kž-Us 43/16-4

- okr. M. T. putem branitelja N. I., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi „koje je državni odvjetnik pribavio suprotno ZKP-u.“

- okr. M. B. putem branitelja I. T. i Z. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

- okr. T. P. putem branitelja I. Č., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona („pogrešne primjene materijalnog prava“), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači i „usvoji prijedlog branitelja za izdvajanjem nezakonitih dokaza“.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Pobijajući ispravnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja u žalbi okr. M. T. se tvrdi da je ono protivno odredbama čl. 213. st. 2., 4. i 5., čl. 213.a st. 1., čl. 356. st. 1. i 3. ZKP/08, ustavnim načelima određenim u čl. 5. st. 2. i čl. 29. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okrivljenik inzistira na izdvajanju svih dokaza koje je državni odvjetnik pribavio nakon povlačenja prve optužnice, a) jer su pribavljeni „u roku koji nije zakonit i koji je nastao zlouporabom procesnih ovlaštenja“ i b) jer su dokazi „pribavljeni bez ikakvog znanja i sudjelovanja okrivljenika, odnosno …bez da je okrivljenik imao ikakvu mogućnost sudjelovati u pribavljanju dokaza koji idu njemu u prilog.“ Navodi da je državni odvjetnik „odlučio sam sebe počastiti novim rokom od jedne godine tako što će istog dana podignuti optužnicu i istog dana povući tu optužnicu“, a zbog nemogućnosti traženja produljenja roka istraživanja. Po mišljenju „branitelja okrivljenika ZKP je čak i nomotehnički uputio kada to državni odvjetnik može povući optužnicu“ jer „odredba čl. 365. ZKP-a smještena je na samom kraju glave XIX.“, dakle „kada državni odvjetnik temeljem dokaza koje je okrivljenik dostavio uz odgovor na optužnicu kao i temeljem dokaza koji su iznijeti na optužnom vijeću zaključi da mu optužnica neće biti potvrđen, te da je potrebno pribaviti i nove dokaze koji će dodatno argumentirati njegovu optužnicu.“ Osim toga, prema stavu okrivljenika, kako je u ovom predmetu vođena istraga državni je odvjetnik morao donijeti i rješenje o dopuni istrage.

Okr. M. B. u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije razmotrio stvarne razloge na koje je u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza ukazano, a radi se o povredi čl. 261. ZKP/08 i postupanju optužnog vijeća u suprotnosti s čl. 351. ZKP/08. Dodaje kako je u odgovoru na optužnicu „ukazano na činjenicu da su nezakonitosti koje kompromitiraju kvalitetu dokaza i čine ih nepodobnim za korištenje u dokaznom postupku nastale zapravo i prije pokretanja predkaznenog postupka, pa čak i prije podnošenja same kaznene prijave, na što se ukazivalo tijekom istrage, ali su svi ti navodi zanemareni.“ Pojašnjava da je kaznena prijava po kojoj je postupalo tijelo progona opskrbljena dokumentacijom koja je selektirana i nevjerodostojna i razlikuje se od dokazne građe koja je korištena u stegovnom postupku pred službeničkim sudom, a što ukazuje na zlouporabom položaja i ovlasti podnositelja kaznene prijave I. T.,

I Kž-Us 43/16-4

koji je „izvršio selekciju dokazne građe i dostavio samo pojedine akte kao dijelove spisa…pa je iz navedenog trebalo provjeriti prileže li cjelokupni spisi privremeno oduzeti prema potvrdama u spisu“. Budući da u pobijanom rješenju o spomenutim prigovorima „nema nikakvog odgovora niti izraženog stava vijeća“, osim što je prvostupanjski sud „donio paušalnu odluku pukim pozivanjem na zakonske odredbe čl. 261. ZKP/8“ prvostupanjsko je rješenje nejasno uz zamjerku da je optužno vijeće na okolnost iznesenih prigovora moglo postupiti u smislu čl. 351. st. 2. ZKP/08 i utvrditi zakonitost dokaza uvidom u spis službeničkog suda te „saslušanjem podnositelja kaznene prijave I. T. i svjedoka Ž. B.“. Pored toga prigovara da je USKOK manipulirao rokovima i „između povlačenja i podizanja nove optužnice“ postupao nezakonito jer nije obavijestio okrivljenike obustavlja li se kazneni postupak ili se dopunjuje odnosno proširuje istraga.

Okr. T. P. prigovara da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja pogrešno i proturječno. U odnosu na dokaze pod toč. 2. i 4. izreke navodi da je nesporno kako „pripadnici redarstvenih vlasti nisu dali okrivljenicima pouku o pravima, a da su istodobno vršili pretragu određenih zatvorenih prostorija prilikom čega su izuzimali određenu dokumentaciju koja se nalazi u spisu“ time da nije od značaja „kako će sud zvati ovu istražnu radnju“ već je od značaja samo postupanje istražitelja koji su ušli u prostorije Općine P. i izuzimali određene isprave, što potvrđuju brojne potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Što se tiče dokaza pod toč. 3. izreke, i u ovoj se žalbi tvrdi da je USKOK povukao optužnicu „samo i isključivo u svrhu produljenja zakonskih rokova za podizanje optužnice“, a k tome okrivljenici nisu obaviješteni o podizanju niti o povlačenju optužnice.

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Prije svega nisu u pravu okrivljenici kada smjeraju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer je prvostupanjski sud jasno i posve razumljivo iznio razloge zbog kojih je utvrdio da su dokazi navedeni u toč. 2., 3. i 4. izreke zakoniti.

Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je, nakon obavijesti okrivljenicima o završetku istrage sa danom 16. ožujka 2015. (list 705 spisa), Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), pred Županijskim sudom u Splitu 30. ožujka 2015. podnio optužnicu protiv okr. M. T. zbog tri kaznena djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11, okr. I. Č. zbog dva kaznena djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11, okr. G. G. zbog dva kaznena djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11, okr. M. B. zbog četiri kaznena djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11, okr. Lj. J. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi s čl. 37. st. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97, okr. J. A. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi s čl. 37. st. KZ/11 i okr. T. P. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi s čl. 37. st. KZ/11. Potom je 31. ožujka 2015. Županijski sud u Splitu zaprimio dopis USKOK-a kojim „Temeljem čl. 365. st. 1. Zakona o kaznenom postupku“ povlači predmetnu optužnicu, time da je nova optužnica podignuta 13. siječnja 2016. i to protiv okr. M. T. zbog dva kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11, okr. I. Č. zbog dva kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11, okr. G. G. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11, okr. M. B. zbog tri kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11, okr. Lj. J. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 37. st. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11 i okr. T. P. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi s čl. 37. st. KZ/11.

I Kž-Us 43/16-4

Prema tome nije sporno da je USKOK podignuo novu izmijenjenu optužnicu u roku iz čl. 365. st. 2. ZKP/08, odnosno najkasnije dvanaest mjeseci od prvog povlačenja optužnice budući je optužnica podignuta za kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda. Ovako uređen institut povlačenja i izmjene optužnice, vezanjem prekluzivnog roka za podizanje nove optužnice uz prvo povlačenje optužnice upravo je u funkciji sprječavanja zlouporabe procesnih prava na koja se upire u žalbama.

Nadalje, „Optuživanje“ iz Glave XIX ZKP/08, kao jedna od faza kaznenog postupka, normativno je uređeno na način da je najprije regulirano podizanje, sadržaj i predaja optužnice sudu, potom ispitivanje i potvrđivanje na sudu, uz mogućnost donošenja presude na temelju sporazuma stranaka već u ovoj fazi postupka pred optužnim vijećem, potonje svakako nakon što je optužnica potvrđena, a zatim zakon propisuje i uvjete pod kojima je državnom odvjetniku omogućeno povlačenje i izmjena optužnice prije njenog potvrđivanja. Prema tome, suprotno stavu žalitelja, nema zapreke da povlačenje optužnice uslijedi i prije dostavljanja okrivljenicima na odgovor, odmah nakon njenog zaprimanja na sud, kako je to ovdje učinio USKOK.

Nadalje, neovisno o činjenici da je prethodno vođena i završena istraga, u pravu je prvostupanjski sud kako nije bilo zakonske zapreke da USKOK nakon povlačenja optužnice provede određene dokazne radnje, bez obveze donošenja rješenja o dopuni istrage jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 365. ZKP/08, niti se radi o situaciji iz čl. 356. ZKP/08. Pri tome je neosnovano upiranje žalitelja na povrede odredaba iz čl. 213. i 213.a ZKP/08 jer se spomenute norme primjenjuju kada državni odvjetnik provodi istraživanje, dok je u ovom predmetu vođena istraga. Pored toga i duljina razdoblja iz čl. 365. st. 2. ZKP/08 koja je ostavljena državnom odvjetniku za podizanje nove optužnice upućuje na zaključak da u tom razdoblju može provoditi dokazne radnje, a ne samo na temelju ranije provedene istrage ili provedenih dokaznih radnji dostaviti izmijenjenu optužnicu. Valja istaći da unatoč zakonskog ograničenja okrivljenicima da predlažu provođenje dokaznih radnji do primitka obavijesti o završetku istrage (čl. 234. st. 1. ZKP/08) ta okolnost nema značaj prekluzije u predlaganju dokaza za daljnji tijek postupka.

U odnosu na odbijanje izdvajanja dokaza iz toč. 2. i 4. izreke pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da su „dokumentacija i predmeti u uredima Općine P. izuzeti tijekom kriminalističkih istraživanja utuženih događaja po policijskim službenicima“, odnosno da su „dokumentaciju i predmete predale mjerodavne osobe, a u postupku izuzimanja navedenih predmeta nisu se trebale primjenjivati odredbe o pretrazi budući u konkretnom slučaju nije bila riječ o toj istražnoj radnji“. Ovakvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju tek pukim žalbenim navodima da je vršena pretraga „određenih zatvorenih prostorija“ jer nema uporišta u stanju spisa.

Naime, prema podacima u spisu razvidno je da je do privremenog oduzimanja predmeta iz prostora Općine P. (i Općinskog suda u Splitu) došlo na način da je USKOK naložio istražiteljima provođenje dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta, među ostalim i uz uputu da će se pozvati načelnik Općine P. odnosno predstavnik državnog tijela da tražene predmete izruči. Kako iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su predmeti – dokumentacija - predani od strane djelatnika Općine P., osnovano je prvostupanjski sud zaključio da postupak pribavljanja dokaza nije bio nezakonit.

I Kž-Us 43/16-4

Konačno, žalbenim navodima okr. M. B. o predaji „selektirane i nevjerodostojne“ dokumentacije ustvari se problematizira kvaliteta prikupljene dokazne građe što može biti predmet razmatranja i utvrđivanja tijekom rasprave i ne utječe na zakonitost postupanja odnosno radnji kojima su po ovlaštenom tijelu kaznenog progona pribavljeni dokazi prema zapisnicima i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbe okrivljenika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 14. lipnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.