Rev-2317/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2317/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.P. iz Z., koga zastupa A.L., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. Z. iz Z., zastupan po punomoćniku J.B., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 1993. br. Gž 9730/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 1992. br. Pr 2904/91, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženog, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 1993. br. Gž 9730/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 1992. br. Pr 2904/91 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Poništavaju se odluke tuženika i to Odluka Disciplinske komisije tuženika od 08. siječnja 1990. godine o prestanku radnog odnosa tužitelju i Odluka Radničkog savjeta tuženika od 02. veljače 1990. godine, kojom je odbijen prigovor tužitelja te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 33.050 HRD u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sudovi nižega stupnja usvojili su tužbeni zahtjev jer utvrđuju da su pobijane odluke nezakonite zbog toga što tužitelju nije uredno uručen poziv za disciplinsku raspravu niti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka pa da su time povrijeđene odredbe čl. 62. i 63. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Međutim, takav zaključak sudova nižega stupnja ne može se prihvatiti jer nije u skladu sa rezultatima provedenih dokaza. To zbog toga što u spisu postoji dokaz (zapisnik tuženoga od 4. siječnja 1990. list 20) potpisan od trojice djelatnika tuženog iz kojeg proizlazi da je tužitelju dana 4. siječnja 1990. godine kada je došao u prostorije tuženog pokušana dostava poziva za disciplinsku raspravu zakazanu za dan 8. siječnja 1990., ali da je tužitelj odbio primiti poziv.

Sadržaj tog zapisnika potvrdili su svojim iskazima i svjedoci S.J. i S.S. (list 28 i 29).

Međutim, taj dokumenat sudovi nižeg stupnja nisu ocijenili.

Zbog izloženog, revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP. Na okolnost da li je tužitelju pokušana dostava poziva za disciplinsku raspravu sud je odredio samo saslušanje tužitelja kao stranke. Takvim postupkom učinjena je bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi čl. 365. st. 1. ZPP jer se dokaz saslušanjem samo jedne stranke u smislu dokazivanja prema odredbi st. 1. čl. 365. može odrediti samo u slučaju ako osobi koja se ima saslušati kao stranka nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje stranke nije moguće.

O takvom slučaju nije riječ u ovom predmetu pa je sud kada je odredio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka bio dužan u svrhu saslušanja saslušati i osobu koja je po zakonu ili pravilima tuženog određena da zastupa tuženog (st. 2. čl. 267. ZPP).

Kako su u postupku učinjene navedene bitne povrede ZPP, revizija tuženog je prihvaćena temeljem odredbe st. 1. čl. 394. ZPP, presude nižih sudova ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postupka otkloniti navedene nedostatke i o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 19. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.