Rev-1780/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1780/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.C. iz C.N. ..., koga zastupa R.V., odvjetnik u V., protiv tužene K.C. iz C.N. ..., koju zastupa I.K., odvjetnik u I., radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. veljače 1995. godine br. Gž- 209/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 30. studenoga 1994. godine br. P-24/94- 12, u sjednici održanoj dana 21. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik betonsko-žičane ograde na crti C-D skice u predmetu pod oznakom P-400/91 u dužini od 37,80 metara, uz prihvat protuzahtjeva tužene da tužitelj spomenutu ogradu odstrani sa njenog zemljišta i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 939,15 kn, sve to u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužena je predložila da se revizija tužitelja kao neosnovana odbije.

O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da je kraj utvrđenja važne činjenice da je tužitelj vlasnik betonsko-žičane ograde i da je ta ograda daleko vrednija od spornog dijela zemljišta trebalo je uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava odbiti protuzahtjev tužene. Tužitelj nadalje ponavlja u postupku iznesene tvrdnje da je građenjem, uz prethodnu suglasnost tada živućeg supruga tužene na spornom dijelu zemljišta stekao pravo vlasništva, u čemu i vidi opravdanost izjavljene revizije.

Tuženik nije u pravu. U postupku je utvrđeno da je u izvanparničnom postupku međa između dva susjedna dobra stranaka utvrđena prema posljednjem stanju posjeda crtom A-E-C-D-B, na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Ivancu od 24. travnja 1991. godine broj R1 17/89. Istom odlukom stranke su upućene na parnicu radi utvrđenja jačeg prava na spornoj međašnoj površini od 39 m5 (A-B-D-C- A). Pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Ivancu u parnici pod oznakom P-400/91, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 23. lipnja 1992. godine br. Gž-593/92 (revizija tužitelja je odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. srpnja 1993. godine br. Rev 2972/92-2), utvrđeno je da je tužena vlasnica spornog dijela zemljišta na kojem je tužitelj podigao betonsko-žičanu ogradu. Na temelju takovih, za ovaj spor i odlučnih činjeničnih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano prihvatili zahtjev tužene za uklanjanje betonsko-žičane ograde sa njenog zemljišta.

Na ponovljene žalbene razloge treba utoliko odgovoriti, da je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj nije imao suglasnost supruge tužene za podizanje takove ograde na njihovom dijelu zemljišta, niti velika vrijednost betonsko-žičane ograde prema maloj vrijednosti spornog dijela zemljišta, što posebno revident upozorava, ima bilo kakav utjecaj na mogućnost drugačijeg rješenja spora, a pogrešno je pozivanje tužitelja na stjecanje prava vlasništva na tom dijelu zemljišta gradnjom ograde ne samo zbog već istaknutih činjeničnih utvrđenja već i zbog toga što odredbom čl. 24. ZOVO na koju se tužitelj pogrešno poziva ne odnosi na gradnje tzv. privremenih objekata kao što je to betonsko-žičana ograda.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 21. rujna 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac