Legislator Case Law & Legislation
Kž-eun-12/2018-4 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal against refusal of European arrest warrant due to issuing state's silence.

Case Number Kž-eun-12/2018-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal against a lower court's refusal to execute a European Arrest Warrant. The lower court incorrectly claimed it could not reject the warrant solely because the issuing state (Italy) failed to provide requested documents within 15 days. The court ruled that such silence does not justify non-execution under the principle of mutual recognition and EU framework decisions, ordering the case remitted for reconsideration.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije; Okvirna odluka vijeća 2002/584/PUP: The executing court cannot refuse a European Arrest Warrant merely because the issuing state fails to provide documentation within the statutory period, as mutual recognition principles preclude such a ground for refusal.

Keywords

AI generated
European Arrest Warrant mutual recognition principle issuing state silence statutory documentation period criminal procedure appeal remittal for retrial ZPSKS-EU framework

Cited Legislation

AI generated
čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku
Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08
čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08
Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, riješeno je kao u dispozitivu.
čl. 3. ZPSKS-EU
Naime, kada se ima u vidu načelo uzajamnog priznavanja iz čl. 3. ZPSKS-EU koje je temelj pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, da u odredbama čl.
čl. 22. st. 4. ZPSKS-EU
čl. 17. Okvirne odluke vijeća 2002/584/PUP

Cited Case Law

AI generated
Sud Europske unije c-237/15 Lanigan

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 12/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe J. R., zbog kaznenog djela iz čl. 447. Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 29. ožujka 2018. broj Kv-eun 4/2017, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru pobijanim je rješenjem odbio izvršiti europski uhidbeni nalog Republike Italije, Državnog odvjetništva i suda u Vicenzi 289/2010 SIEP od 22. lipnja 2011., protiv državljanke Republike Hrvatske, tražene osobe J. R.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije mogao, samo zbog činjenice da se država izdavanja europskog uhidbenog naloga oglušuje na pozive da dostavi odgovarajuću dokumentaciju u roku od 15 dana, odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga protiv tražene osobe smislenim tumačenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br: 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 – dalje u tekstu: ZPSKS-EU) uz obrazloženje da navedenim zakonom opisana procesna situacija nije normirana.

Naime, točno je da u konkretnom slučaju Republika Italija, država izdavanja europskog uhidbenog naloga, ne dajući za to nikakvo obrazloženje, nije reagirala na opetovana traženja Županijskog suda u Bjelovaru (počam od kolovoza 2017.) da u smislu odredbe čl. 22. st. 4. ZPSKS-EU dostavi potrebnu dokumentaciju, kako bi se moglo donijeti rješenje o preuzimanju izvršenja budući se tražena osoba, kao državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem u B., suglasila da kaznu zatvora izdržava u Republici Hrvatskoj. Međutim, unatoč takvoj pasivnosti zemlje izdavanja sud prvog stupnja nije mogao iz tog razloga odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga, niti pozivom na konkretnu zakonsku odredbu, ali niti smislenim tumačenjem odredbi ZPSKS-EU.

Naime, kada se ima u vidu načelo uzajamnog priznavanja iz čl. 3. ZPSKS-EU koje je temelj pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, da u odredbama čl. 20. i 21. ZPSKS-EU, u kojima su propisane okolnosti za obligatorno, odnosno fakultativno odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga, nije navedena i okolnost nepostupanja zemlje izdavanja da u određenom roku postupi po nalogu zemlje izvršenja kao razloga za odbijanje izvršenja te činjenica da je odredbom čl. 17. Okvirne odluke vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), koja je na temelju čl. 1. ZPSKS-EU inkorporirana u pravni sustav Republike Hrvatske, propisan postupak nepostupanja država članica u zadanim rokovima, slijedi da sud prvog stupnja nije mogao odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga zbog toga što zemlja izdavanja nije dostavila traženu dokumentaciju. Takvo tumačenje o nemogućnosti zemlje izvršenja da u slučaju isteka rokova iz čl. 17. citirane Okvirne odluke ne izvršava nalog, proizlazi npr. i iz odluke Suda Europske unije c-237/15 lanigan.

Iz naprijed navedenih razloga, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koje ukazuje žalba budući se rješenje ne da ispitati jer je izreka o odbijanju izvršenja nerazumljiva te su nejasni i razlozi obrazloženja o smislenom tumačenju odredbi ZPSKS-EU. Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će u kontekstu naprijed navedenog od nacionalnog člana Eurojusta, imajući u vidu specifični zadatak toga kaznenopravnog tijela Europske unije da posreduje između nadležnih tijela država članica radi pojednostavljenja i ubrzanja njihove suradnje, zatražiti povratnu informaciju o razlozima nepostupanja države izdavanja po zahtjevu, te će nakon dobivanja odgovarajućih informacija i dokumentacije donijeti odluku o daljnjem tijeku ovog postupka.

Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, riješeno je kao u dispozitivu.

Zagreb, 9. svibnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.