Legislator Case Law & Legislation
Us-3748/2004-1 AI generated

Us-3748/2004-1 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Case Number Us-3748/2004-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Odluka

Legislator summary

AI generated

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović Marković kao predsjednice vijeća, Inge Vezmar Barlek i Bože Gagre kao članova vijeća, te sudske savjetnice Jasne Peroš Nikolić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „D.-K. I.“ d.o.o. iz S., protiv rješenja tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/II-363- 03/03-02/132, ur. broj: 2181/1-7-04/1 od 26. veljače 2004., radi povrata u prijašnje stanje, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2008.,

Legislator headnote

AI generated

Us-3748/2004-1 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske: Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv zaključka S.-d. ž., Grada S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, klasa: UP/I-363-05/03-01/88, ur. broj: 2181/01-01/01-03-4 od 22. listopada 2003. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Us-3748/2004-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović Marković kao predsjednice vijeća, Inge Vezmar Barlek i Bože Gagre kao članova vijeća, te sudske savjetnice Jasne Peroš Nikolić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „D.-K. I.“ d.o.o. iz S., protiv rješenja tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/II-363- 03/03-02/132, ur. broj: 2181/1-7-04/1 od 26. veljače 2004., radi povrata u prijašnje stanje, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2008.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv zaključka S.-d. ž., Grada S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, klasa: UP/I-363-05/03-01/88, ur. broj: 2181/01-01/01-03-4 od 22. listopada 2003. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja. Smatra da je trebalo dopustiti povrat u prijašnje stanje, jer je zbog očigledne omaške s podnošenjem žalbe zakasnio jedan dan, podnesak je primljen kod tuženog tijela u roku od tri dana od isteka roka, a zbog zakašnjenja je izgubio pravo na žalbu. Stoga smatra da su ispunjeni uvjeti da se povrat u prijašnje stanje dopusti sukladno odredbi članka 103. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku i predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u svemu kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 103. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96) povrat u prijašnje stanje dopustit će se i u slučaju kad je stranka očitom greškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog tijela najkasnije za tri dana nakon isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo. Dakle, u smislu citirane odredbe povrat u prijašnje stanje iznimno se dopušta u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: 1. prekoračenja roka zbog očite greške, 2. primitka podneska kod nadležnog tijela tri dana nakon isteka roka i 3. gubitka prava zbog zakašnjenja sa žalbom.

U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tužitelj navodi kako je do prekoračenja roka došlo zbog previda koji je „posljedica ljudske greške“. Prema ocjeni Suda, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti, jer se pogrešno računanje roka kao posljedica previda ne može smatrati prekoračenjem roka zbog očite greške.

Naime, takvo ekstenzivno tumačenje navedene zakonske odredbe dovelo bi uopće u pitanje svrhu postojanja instituta rokova propisanih za poduzimanje pojedinih radnji u postupku te bi bilo suprotno općem pravilu dopuštanja povrata u prijašnje stanje, prema kojem se povrat dopušta stranci koja je iz opravdanog razloga propustila izvršiti radnju u roku.

Stranka, naime, u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje treba iznijeti okolnosti zbog kojih je bila spriječena u roku izvršiti radnju ili te okolnosti treba učiniti barem vjerojatnima (članak 104. stavak 1. Zakona) i o tome treba podnijeti odgovarajuće dokaze.

Prema tome, imajući u vidu opća pravila o povratu u prijašnje stanje i njegovu svrhu iznimnog dopuštanja izvršenja procesne radnje izvan propisanog roka, pogrešno računanje roka kao previda koji je „posljedica ljudske greške“, kako to navodi tužitelj, ne može se smatrati očitom greškom zbog koje bi se iznimno, uz ispunjenje ostalih zakonskih uvjeta, mogao dopustiti povrat u prijašnje stanje.

Slijedom izloženog, Sud nalazi da osporenim rješenjem kojim je odbijena žalba izjavljena protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, nije povrijeđen zakon, zbog čega je temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

Marina Kosović Marković, v.r.