Rev-1596/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1596/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. D. iz O., koju zastupa E. Ž., odvjetnik u S., protiv tuženika K. K. poduzeće O., koga zastupa M. R., odvjetnik u K., radi isplate zajamčenog osobnog dohotka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 21. veljače 1996. godine broj Gž-62/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Otočcu od 28. svibnja 1993. godine broj P-12/92-24, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici s naslova neisplaćenog i manje isplaćenog zajamčenog osobnog dohotka za razdoblje od 1. kolovoza 1991. godine do 15. rujna 1992. godine 478.782 HRD (478,78 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1993. godine do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 374.220 HRD (374,22 kn), a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak, ili da se preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnične troškove.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika tuženika G.

G. -k. poduzeća s p.o., koji ju je tijekom 1991. godine u vezi ratnih okolnosti uputio kući na čekanje. Stoga je tužiteljica stekla pravo na zajamčeni osobni dohodak u skladu sa Uredbom o načinu isplate zajamčenih osobnih dohodaka određenim kategorijama radnika ("Narodne novine", broj 64/91). Utvrđeno je da u periodu od 1. kolovoza 1991. godine do 15. rujna 1992. godine prednik tuženika nije tužiteljici u potpunosti isplatio pripadajući zajamčeni osobni dohodak, te joj je po toj osnovi ostao dužan 478.782 HRD (478,78 kn).

Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvaćen tužbeni zahtjev do iznosa od 478.782 HRD (478,78 kn).

Nije odlučno što je tuženik eventualno mogao tužiteljici dati otkaz radnog odnosa zbog nejavljanja i nedolaženja na posao, jer tuženik nije donio odluku o prestanku tužiteljičinog radnog odnosa. Tuženikova tvrdnja da je tužiteljici isplatio koliko je mogao ne može dovesti do smanjenja iznosa tužiteljičine tražbine temeljem spomenutog osnova.

Revizijski navod da se tužiteljica zaposlila od 1. kolovoza 1992. godine u Fondu za obnovu u O. ne može se uzeti u obzir jer se tiče nepotpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP). Ta tvrdnja naime prvi puta je istaknuta tek u reviziji.

Nije prihvatljiva tuženikova tvrdnja da se nižestupanjske presude ne mogu ispitati i da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. lipnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.