II Kž-649/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 649/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 28. rujna 2010. broj K-33/10 (Kv-163/10), o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okr. D. P. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. D. P. putem braniteljice N. M., odvjetnice iz Š., s prijedlogom da se ukine pritvor protiv okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ocjena je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okr. D. P. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 649/10-3

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okr. D. P. i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi u činjenici da je protiv tog okrivljenika u tijeku još jedan kazneni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku u povodu optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KDO-215/08 zbog kaznenih djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 4. KZ i dr. pod brojem K-429/09, dakle, zbog istovrsnog kaznenog djela. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik ranije pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-293/05 zbog kaznenog djela iznude iz čl. 234. st. 1. u vezi čl. 33. KZ-a, koja je postala pravomoćna 27. veljače 2009.. Navedenom presudom prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine, pa budući da se okrivljeniku podignutom optužnicom stavlja na teret da je kazneno djelo pokušaj ubojstva počinio 29. svibnja 2010. proizlazi da ga je počinio nedugo nakon isteka roka provjeravanja iz naprijed navedene presude.

Navedena ranija osuđivanost i postupak u tijeku zbog istovrsnog kaznenog djela upućuju na zaključak da je ponašanje okrivljenika neusklađeno sa pozitivnim pravnim poretkom i da do sada primijenjena uvjetna osuda nije ostvarila preventivnu svrhu i odvratila okrivljenika od protupravnog ponašanja te je sada osnovano sumnjiv za počinjenje težeg kaznenog djela od onog za koje je ranije pravomoćno osuđen. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporava činjenica ranije osuđivanosti.

Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja (list 43-50 spisa) proizlazi da je okrivljenik bolesnik s utvrđenim organskim psihosindromom blažeg stupnja te konvulzivnom bolesti pa je preporučeno izricanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Ako se ima u vidu da utvrđeno stanje okrivljenika karakterizira otežana kontrola agresivnosti te niski prag tolerancije na visoko stresne situacije u korelaciji sa činjenicom ranije osuđivanosti za kazneno djelo s elementima nasilja i postupak u tijeku zbog istovrsnog kaznenog djela, onda sve navedene konkretne okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, protivno žalbenim navodima, predstavljaju okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okr. D. P. boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo pa je i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP nužna i na zakonu osnovana.

Protivno žalbenim navodima kojima se ističe utvrđena okolnost smanjene ubrojivosti okrivljenika u znatnoj mjeri, njegova duševna bolest ali i okolnost da je otac dvoje malodobne djece te egzistencijalna ugroženost njegove obitelji, nisu okolnosti koje bi bile od utjecaja na daljnju primjenu pritvorske mjere radi otklanjanja konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, radi se o okolnostima koje se eventualno mogu uzeti u obzir kod izricanja kaznenopravne sankcije, međutim, one nisu odlučne u konkretnoj situaciji za produljenje daljnje primjene mjere pritvora.

Iako okrivljenik predlaže primjenu neke od mjera opreza kao zamjenu za pritvorsku mjeru, ovaj prijedlog za sada se ukazuje potpuno neprihvatljivim s obzirom na postojanje konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Stoga se mjerom opreza ne bi na adekvatan način ostvarila svrha koja se u potpunosti može ostvariti jedino daljnjom primjenom pritvorske mjere.

II Kž 649/10-3

Slijedom navedenog, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Miroslav Šovanj, v.r.