I Kž-Us-87/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 87/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih J. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04 i broj 84/05 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), odlučujući o žalbama optuženog J. T., optuženog M. S. i optuženog D. S., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2011. godine, broj K-Us-25/07, u sjednici održanoj 6. studenog 2012. godine, u nazočnosti optuženog D. S. i branitelja optuženog D. S., odvjetnika D. R.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog M. S. i optuženog D. S., te djelomično žalba optuženog J. T., ukida se pobijana presuda u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 2. izreke pobijane presude i to u odnosu na optuženog J. T. za kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja ili ovlasti iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, u odnosu na optuženog M. S. za kazneno djelo protiv službene dužnosti, poticanjem na zlouporabu položaja ili ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi s čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona te u odnosu na optuženog D. S. za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog J. T., pa se tom optuženiku uzimaju kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude i to za kaznena djela iz točke 1. iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b / Kaznenog zakona

I Kž-Us 87/11-6

uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci; a za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. na temelju istog zakonskog propisa uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca; za kazneno djelo iz točke 3. iz čl. 312. st. 1. na temelju istog zakonskog propisa uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca; a za kazneno djelo iz točke 4. iz čl. 312. st. 1. na temelju istog zakonskog propisa uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca te se optuženi J. T. uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ Kaznenog zakona osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. U ostalom dijelu žalba opt. J. T. se odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima optuženici J. T., D. B., M. S. i D. S.. Optuženi J. T. proglašen je krivim za jedno kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona, opisano u točki 1. prvostupanjske presude, za koje kazneno djelo mu je na temelju istog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci; jedno kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona opisano u točki 2. prvostupanjske presude za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i tri kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona opisana u točkama 1., 3. i 4. prvostupanjske presude za koja kaznena djela mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora od po tri mjeseca za svako od ovih kaznenih djela, nakon čega je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

Optuženom D. B. je za kazneno djelo iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona za koje je proglašen krivim u toč. 1. prvostupanjske presude, na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca u odnosu na koju kaznu je na temelju čl. 67. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da ova kazna neće biti izvršena ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Optuženom M. S. za kazneno djelo iz točke 2. prvostupanjske presude iz čl. 337. st. 4. u svezi s čl. 37. Kaznenog zakona je na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a optuženom D. S. za kazneno djelo iz točke 2. prvostupanjske presude iz čl. 224. st. 4. je na temelju istog zakonskog propisa također utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, na koje kazne je ovim optuženicima na temelju čl. 67. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da te kazne zatvora neće biti izvršene ako optuženici M. S. i D. S. u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

Prema optuženom J. T. je na temelju čl. 77. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja djelatnosti ili dužnosti i to zvanja policijskog djelatnika za vrijeme od tri godine od pravomoćnosti presude. Istom optuženiku je u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. na temelju čl. 82. st. 1. i 2. Kaznenog zakona oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 2.000,00 kuna.

I Kž-Us 87/11-6

Na temelju čl. 132. st. 1. i 2. Kaznenog zakona optuženi D. S. je u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. obavezan oštećenoj C. o. d.d. Z. isplatiti dosuđeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 35.414,60 kuna.

U odnosu na troškove kaznenog postupka na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02.; broj 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) postupku optuženi D. B. u cijelosti je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, dok se optuženici J. T., M. S. i D. S. na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 djelomično oslobađaju obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka i to iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP/97, dok su u odnosu na ostale troškove na temelju čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. ZKP/97 optuženi J. T. i M. S. dužni solidarno platiti troškove prijepisa, a optuženici J. T., M. S. i D. S. troškove prometnog vještačenja, čija visina troškova će biti obređena naknadno posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi J. T. po branitelju T. A., odvjetniku iz Z.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Optuženi M. S. žali se po branitelju K. Ć., odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, a kako proizlazi iz obrazloženja žalbe, i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se „oslobodi krivnje i kazne“.

Optuženi D. S. žali se po branitelju D. R., odvjetniku iz S.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je i obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, koji sjednici nije pristupio te optuženi D. S. i njegov branitelj, koji su sjednici i pristupili. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, na temelju čl. 374. st. 4. ZKP/97.

Žalbe u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. prvostupanjske presude optuženih J. T., M. S. i D. S. su osnovane, dok žalba optuženog J. T. u ostalom dijelu nije osnovana.

U odnosu na rješenje

Opravdano ukazuju u svojim žalbama optuženici J. T., M. S. i D. S. na upitnost dopuštenosti korištenja kao zakonitog dokaza snimke razgovora prikupljenog kao rezultat provođenja posebnih izvida kaznenog djela iz čl. 180 ZKP/97, naloženih nalogom istražnog suca Kir-Us-5/06 od 22. veljače 2006. godine.

I Kž-Us 87/11-6

Prvenstveno valja istaći, a što opravdano u svojoj žalbi ukazuje i optuženi M. S. i D. S., da je mjera tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta naložena prema Ž. M. i Ž. B. radi njihove kriminalne aktivnosti u svezi počinjenja kaznenog djela iz čl. 347. Kaznenog zakona.

Prvostupanjski sud pri korištenju rezultata ove mjere kao zakonitih dokaza za sada ne daje obrazloženje zašto ove dokaze smatra zakonitim, iako kriminalna aktivnost optuženog J. T., označena u točki 2. izreke presude kao kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, a koje kazneno djelo nije u katalogu onih iz 181. ZKP/97 koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja naloga i poduzimanja radnje za koju je optužen J. T..

Za istaći je da tek izmjene ZKP/97 objavljene u Narodnim novinama broj 115. od 25. listopada 2006. u čl. 5. ZID ZKP-a propisuju da se čl. 181. st. 2. ZKP/97 mijenja tako da je u novom tekstu sada navedena i odredba čl. 337. Kaznenog zakona. Ova norma stupila je na snagu 3. studenog 2006. godine, dakle gotovo pola godine nakon poduzete radnje na temelju naloga istražnog suca, pa spoznaje o kaznenom djelu iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona kao rezultat mjera iz čl. 180 ZKP/97 za optužene djelatnika policije i to bilo u izvršenju kaznenog djela za optuženog J. T., bilo u poticanju na kazneno djelo za optuženog M. S. do kojih dokaza se došlo kao slučajni nalaz provođenjem mjere tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta u odnosu na kazneno djelo koje tada nije bilo u katalogu čl. 181. tada važećeg teksta ZKP/97, uopće ne može predstavljati zakoniti dokaz za njih. Naknadno uvrštavanje i kaznenog djela iz čl. 337. Kaznenog zakona u katalog ovih djela za koje je moguće provoditi posebne izvide iz čl. 180 ZKP/97 ne može osnažiti zakonitost dokaza kao rezultat ranije poduzete radnje kada ona u odnosu na to kazneno djelo uopće nije bila moguća.

U odnosu na tako prikupljenu građu treba postupiti kao sa svakim drugim rezultatom provedenih izvida koji nema dokaznu snagu.

Na isti način se ima cijeniti ova građa u pogledu nemogućnosti njenog korištenja kao zakonitog dokaza i u odnosu na optuženog D. S. koji je nepravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo prijevare, koje kazneno djelo također nije u katalogu kaznenih djela za koja je moguće izdati nalog za provođenje posebnih izvida kaznenih djela kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode.

Kako prvostupanjski sud svoju presudu u odnosu na optuženike J. T., M. S. i D. S. temelji i na rezultatima provedenih posebnih izvida iz čl. 180. ZKP/97, a radi se o kaznenim djelima za koja ove mjere uopće nisu mogle biti naložene, to bi se, prema dosadašnjim utvrđenjima, radilo o nezakonitom dokazu, zbog čega je pobijanu presudu u odnosu na ove optuženike i njihova kaznena djela opisana u točki 2. izreke prvostupanjske presude valjalo ukinuti i vratit na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku u odnosu na ova kaznena djela sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene zakonite dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika. Pri tome će sud, utvrdi li krivnju optuženika, posebnu pažnju posvetiti utvrđenju točnog razgraničenja kada je policajac obavezan provoditi očevid prometne nezgode, osobito ima li se u vidu stvarno utvrđena i isplaćena šteta na automobilu

I Kž-Us 87/11-6

optuženog D. S. u iznosu tek nešto većem od vrijednosti koju sud uzima kao odrednicu pojma „znatne imovinske koristi“, na što opravdano ukazuje u svojoj žalbi optuženi J. T.. Upravo ovo utvrđenje odlučno je i za utvrđivanje eventualnog postojanja kaznene odgovornosti i za optuženog M. S.. Također, sud će, utvrdi li i bez nezakonitih dokaza krivnju optuženog D. S., morati posebno obrazložiti zašto se u njegovim radnjama radi o kaznenom djelu prijevare, iako svjedoci nisu ukazali na bilo što sporno u toj isplati, a ne postoji niti jedna dokaz koji bi nedvojbeno ukazivao na njegovu eventualnu alkoholiziranost. Tek nakon tako provedenog postupka prvostupanjski sud će sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezati s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U odnosu na presudu

Nije u pravu u ostalom dijelu optuženi J. T. da bi se u odnosu na kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona radilo o povredi kaznenog zakona time što tvrdi da je u tom dijelu valjalo primijeniti institut beznačajnog djela iz čl. 28. Kaznenog zakona.

Naime, prvostupanjski sud je u odnosu na ova kaznena djela potpuno ispravno utvrdio sva obilježja kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona ispravno utvrdivši da ih je poduzeo upravo optuženi J. T.. Imajući u vidu svojstvo optuženika – službene osobe djelatnika policije, kao i višekratnost istovjetnog nedopuštenog postupanja, njegovo postupanje ne može biti označeno kao beznačajno, kako to označava odredba čl. 28. Kaznenog zakona. Naime, radi se o službenoj osobi koja obavljajući svoju svakodnevnu djelatnost policijskog službenika treba dosljednom primjenom zakona u svakom segmentu osnaživati povjerenje građana u pravni sistem, a što je u postupcima optuženog T. izostalo. Upravo stoga njegovo ponašanje kojim ostvaruje obilježje kaznenog djela ne može se smatrati beznačajnim.

Također, prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud je u odnosu na kaznena djela za koja presuda nije ukinuta ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i zatim im dao odgovarajući značaj, koja utvrđenja u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Stoga su u odnosu na pojedina kaznena djela za koja presuda nije ukinuta i prihvaćene pojedinačne kazne kako su one utvrđene od prvostupanjskog suda. Međutim, kako je presuda u odnosu na optuženog J. T. ukinuta za jedno kazneno djelo, bilo je nužno odrediti novu jedinstvenu kaznu, što je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i učinio osudivši optuženog T. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ovaj sud smatra da je u odnosu na kaznena djela za koja je utvrđeno da ih je optuženik počinio i to jedno kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. i tri kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona, i za koja kaznena djela su mu utvrđene pojedinačne kazne, jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine primjerena kako težini ukupno počinjenih kaznenih djela tako i njegovoj osobi kao počinitelju ovih djela te da će se takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

Kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP/97, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97, u ovome dijelu presuditi kao u točkama II i III izreke.

I Kž-Us 87/11-6

U Zagrebu, 6. studenog 2012. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ranko Marijan, v.r.