I Kž-177/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 177/13-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Zlate Lipnjak- Bosanac i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici od 20. prosinca 2012. godine, br. K-60/11, u sjednici održanoj 3. srpnja 2013. godine, u prisutnosti opt. M. M. i njegova branitelja, D. V., odvjetnika iz B.,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. M. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. M. M., djelom za koje je proglašen krivim pod toč. 1. izreke, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. M. M., preinačuje se pobijana presuda:

a) u odluci o kazni te se opt. M. M., na temelju čl. 190. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. studenoga 2010. godine, do 1. prosinca 2010. godine.

b) u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN br. 145/10), utvrđuje da novčani iznos od 1.200,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. M. M. ostvario kaznenim djelom iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

I Kž 177/13-6

Utvrđuje se da je iznos od 1.200,00 kn imovina Republike Hrvatske i nalaže se opt. M. M. da ga plati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

c) u odluci o oduzimanju predmeta te se na temelju čl. 79. st. 1. u svezi čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. M. M. oduzima 37 komada sjemenki nalik na sjemenke indijske konoplje te zelena biljna materija opojne droge marihuane, oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 0229630, što će se po pravomoćnosti presude uništiti.

III. Povodom žalbe opt. M. M., a po službenoj dužnosti, primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ/97 se ukida.

IV. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. T. G., opt. A. B., opt. S. J., opt. D. M. i opt. I. P. te se izriče:

optuženik T. G. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

optuženik A. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

optuženik S. J. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

optuženik D. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

optuženik I. P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

KRIVI SU

što su:

optuženik T. G.

2. u listopadu i studenom 2010. u K. i K., protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga većem broju osoba prodavao opojnu drogu marihuanu s više od 0,3% psihotropne tvari tetrahidrokanabinola, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (NN br. 50/09, 2/10), pa je tako:

- A. C. u četiri navrata prodavao točno neutvrđene količine marihuane za iznose od 50,00 i 100,00 kn,

- A. V. u tri navrata prodavao točno neutvrđene količine marihuane svaki puta za iznos od 100,00 kn

dakle, neovlašteno prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

I Kž 177/13-6

optuženik A. B.

3. tijekom listopada 2010. u Š. i V., protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga većem broju osoba prodavao opojnu drogu marihuanu s više od 0,3% psihotropne tvari tetrahidrokanabinol, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (NN br. 50/09, 2/10), pa je tako:

- za sada nepoznatoj osobi po imenu M., prodao u jednom navratu točno neutvrđenu količinu marihuane za iznos od 100,00 kn,

- I. A. prodao marihuanu u količini od 1 gr za iznos od 50,00 kn,

dakle, neovlašteno prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

optuženik S. J.

4. tijekom 2010. godine u K., protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga većem broju osoba prodavao opojnu drogu marihuanu s više od 0,3% psihotropne tvari tetrahidrokanabinol, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (NN br. 50/09, 2/10), pa je tako:

- opt. I. P. u dva navrata prodao točno neutvrđene količine marihuane za iznos svaki puta od 100,00 kn,

- I. H. prodao točno neutvrđenu količinu marihuane za iznos od 100,00 kn,

dakle, neovlašteno prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

optuženik D. M.,

5. tijekom 2010. godine u R., protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga s ciljem da omogući opt. A. B. nabavku opojne droge marihuane s više od 0,3% psihotropne tvari tetrahidrokanabinol, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (N. br. 50/09, 2/10), u dva navrata dogovorio sa za sada nepoznatom osobom po nadimku B. kupnju marihuane pa je nakon što mu je opt. A. B. predao novac, otišao po marihuanu kod te osobe po nadimku B., a zatim dio marihuane predavao opt. A. B.,

dakle, neovlašteno posredovao u kupnji tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

optuženik I. P.

6. u razdoblju od listopada do polovice studenoga 2010. godine, u K. protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga s ciljem da omogući većem broju osoba nabavku opojne droge marihuane s više od 0,3% psihotropne tvari tetrahidrokanabinol, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna

I Kž 177/13-6

droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (NN br. 50/09, 2/10) primao od njih novac i rabljene mobitele, pa nakon što bi od opt. S. J. dobio marihuanu, prodavao je tu marihuanu pa je tako:

- K. T. predao točno neutvrđenu količinu marihuane za iznos od 100,00 kn,

- D. D. i D. Z. predao u dva navrata svaki puta po 1 gr marihuane za dva rabljena mobitela,

dakle, neovlašteno posredovao u kupnji tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

čime su optuženici T. G., A. B., S. J., D. M. i I. P., djelima pod toč. 2., 3., 4., 5. i 6. počinili kaznena djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom droga iz čl. 190. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 52 KZ/11, pa se na temelju čl. 190. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđuju na kazne zatvora u trajanju od po šest (6) mjeseci, svaki od optuženika.

Izrečene kazne zatvora se optuženicima na temelju čl. 55. st. 1., 2. i 5. KZ/11 zamjenjuju radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Ako se osuđenici u roku od osam dana od dana kada su pozvani da se jave nadležnom tijelu za probaciju, ili im pozivi nisu mogli biti dostavljeni na adrese koje su dali sudu, ili ne daju pristanak za rad za opće dobro, započinje postupak izvršenja kazni na koje su osuđeni.

Ako optuženici svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečenih kazni u cijelosti, u neizvršenom dijelu.

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN br. 145/10), utvrđuje se da su optuženici kaznenim djelom iz čl. 190. st. 2. KZ/11 ostvarili imovinsku korist i to: opt. T. G. u iznosu od 500,00 kn, III-opt. A. B. u iznosu od 150,00 kn i opt. S. J. u iznosu od 300,00 kn. Utvrđuje se da su navedeni iznosi imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženicima da te iznose plate u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, i to opt. T. G. 500,00 kn, opt. A. B. 150,00 kn i opt. S. J. 300,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) optuženici T. G., A. B., S. J., D. M. i I. P. oslobađaju se dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/97 kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

V. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 177/13-6

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, presudom od 20. prosinca 2012. godine, br. K-60/11, proglasio je krivim opt. M. M., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 71/06), i u svezi čl. 61. KZ/97 i na temelju čl. 173. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 4. toč. c. KZ/97 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunao vrijeme uhićenja, te vrijeme provedeno u zadržavanju i pritvoru od 17. studenoga 2010. godine, do 1. prosinca 2010. godine.

Na temelju čl. 75. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koje će se izvršavati za vrijeme izvršenja kazne zatvora u smislu st. 2. čl. 75. KZ/97.

Na temelju čl. 75. st. 3. KZ/97 obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojeg je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ/97 od optuženika je oduzeto 37 komada sjemenki nalik na sjemenke indijske konoplje, te zelena biljna materija opojne droge marihuane, koji predmeti su oduzeti prema POPOP br. 02229630.

Na temelju čl. 82. KZ/97 od optuženika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 1.200,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 800,00 kn, dok je u preostalom dijelu oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/97, kao i nagrade te nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Optuženici T. G., A. B., S. J., D. M., I. P. i M. M. oslobođeni su od optužbe da bi počinili kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. ZID KZ i u svezi čl. 61. KZ/97.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/97 te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude i predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u odnosu na optuženike T. G., A. B., S. J., D. M. i I. P. te ih se proglasi krivima zbog navedenih kaznenih djela i kazni po zakonu, a u odnosu na opt. M. M. pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik M. M. žali se po branitelju D. V. odvjetniku iz B. iz svih žalbeni osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači i optuženika oslobodi od optužbe pozivom na čl. 28. KZ/97, odnosno da mu se izrekne blaža sankcija po mogućnosti uz primjenu rada za opće dobro.

I Kž 177/13-6

Predlaže da se branitelj i optuženik pozovu na sjednicu vijeća.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženik T. G. po braniteljici V. R., odvjetnici iz K., optuženik S. J. po branitelju M. K., odvjetniku iz K., te optuženik I. P. po branitelju M. H. odvjetniku iz K., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen nadležnom državnom odvjetniku na razgledanje.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika M. M. te branitelja D. V., odvjetnika iz B., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. su djelomično osnovane.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. M. M. navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani su nejasni, što bi ukazivalo na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97.

Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena navedena postupovna povreda, budući je prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao dostatne i jasne razloge.

U odnosu na činjenicu da se radilo o opojnoj drogi marihuani, kojom su optuženici manipulirali, potrebno je istaknuti da ta činjenica nije bila sporna u postupku, niti su je optuženici dovodili u sumnju.

Osim toga, provedenim vještačenjem biljne materije oduzete od M. M. i A. C.. utvrđeno je da sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola, odnosno da se radi o opojnoj drogi marihuani (list 176 do 177 i 179 do 180 spisa).

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana niti žalba opt. M. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje optuženik ponovno nalazi u tvrdnji da nije utvrđeno da bi se radilo o opojnoj drogi marihuani, što je već prethodno obrazloženo.

Nadalje, optuženik osporava da bi prodavao drogu, što osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio, s obzirom na uvjerljive i okolnosne iskaze opt. T. G., opt. A. B., opt. S. J. i opt. D. M. iz istražnog postupka. Iako su na glavnoj raspravi optuženici mijenjali te navode nastojeći ublažiti situaciju u odnosu na opt. M. M., osnovano prvostupanjski sud te izmjene nije prihvatio, imajući u vidu i da je opt. M. u jednoj od obrana, dana 1. prosinca 2010. godine, priznao počinjenje kaznenog djela navodeći točne iznose i osobe kojima je prodavao marihuanu. Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio da se u konkretnom slučaju radi o

I Kž 177/13-6

beznačajnom djelu, s obzirom da je drogu prodavao u više navrata i većem broju osoba, što prodanu količinu ne čini zanemarivom. Kada se uzme u obzir da je opt. M. M. osuđivan i zbog istovrsnih kaznenih djela, nije prihvatljivo da bi kazneno djelo bilo neznatno društveno opasno, zbog malog značenja i da ne bi zasluživalo kažnjavanje.

Stoga nije osnovana žalba optuženika niti zbog povrede kaznenog zakona koju ističe.

Međutim, ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97 utvrđeno je da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon (NN br. 125/11 i 144/12, u nastavku: KZ/11), koji je za optuženika blaži po zapriječenoj kazni. Naime, za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ za koje je optuženik proglašen krivim pobijanom presudom, bila je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina, a za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 kojim je ostvaren pravni kontinuitet, kazna zatvora od 1 do 12 godina. Stoga je primjenom čl. 3. KZ/11 postupanje opt. M. M. pravno označeno po novom kaznenom zakonu kao blažem, kao u toč. I. ove presude.

Uslijed te odluke te prihvaćanjem žalbe opt. M. M. zbog odluke o kazni, pobijana presuda je preinačena i u tom dijelu na način da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Pri tome je ovaj sud prihvatio sve po sudu prvog stupnja utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne. Neovisno o ranijoj osuđivanosti i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća da brojne olakotne okolnosti imaju značaj naročito olakotnih okolnosti, pa je stoga optuženiku kazna ublažena ispod granice kazne propisane za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

Izrečenom kaznom će se po mišljenju ovog suda, ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije.

Novi kazneni zakon više kao kaznenu sankciju ne predviđa sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, pa je stoga pobijana presuda preinačena i u tom dijelu, pa je droga oduzeta na temelju čl. 79. st. 1. u svezi čl. 190. st. 8. KZ/11.

S obzirom da je u odnosu na optuženika u cijelosti primijenjen novi kazneni zakon, izmijenjena je i odluka o oduzimanju imovinske koristi, a s obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

Pobijana presuda je ispitana i u odluci o sigurnosnoj mjeri po žalbi optuženika.

Utvrđeno je da je u čl. 68. st. 1. KZ/11 predviđeno da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izriče počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna od jedne godine ili više, počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost, mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

Kako u konkretnom slučaju psihijatrijskim vještačenjem nije utvrđeno da bi optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, tempore criminis, nisu ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere, pa je ista ukinuta.

I Kž 177/13-6

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na opt. T. G., opt. A. B., opt. S. J., opt. D. M. i opt. I. P. smatrajući da nema osnova za primjenu čl. 28. KZ/97 na temelju kojeg su ovi optuženici oslobođeni od optužbe.

Naime, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su optuženici G., B. i J. u više navrata pojedinim osobama prodavali drogu marihuanu i time ostvarili i imovinsku korist, dok su optuženici M. i P. posredovali u kupnji te droge. Time su optuženici ostvarili sva bitna obilježja kaznenih djela koja im se stavljaju na teret.

S obzirom da se radi o kaznenim djelima protiv zdravlja ljudi, te imajući u vidu zapriječene kazne kao i da količine droge kojima su manipulirali nisu zanemarive, da su svi osim opt. P. osuđivani, pa i zbog istovrsnih kaznenih djela, u pravu je državni odvjetnik da se ne može prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da su djela beznačajna, a s obzirom na način njihova počinjenja, krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav. Stoga je pobijana presuda preinačena u tom dijelu i navedeni optuženici proglašeni krivima za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 koje je blaže u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. ZID KZ koje im se stavljalo na teret podnesenom optužnicom, a iz razloga koji su već prethodno obrazloženi u ovoj odluci.

Prilikom odmjeravanja kazne sud je opt. J. kao olakotno cijenio da je otac jednog maloljetnog djeteta, opt. J. i P. da su priznali počinjenje djela i izrazili žaljenje, opt. G. da mu je zdravstveno stanje narušeno, te imajući u vidu krivnju optuženika, težinu počinjenih kaznenih djela, da se radilo o tzv. lakoj drogi, ovaj sud nalazi osnovanim primijeniti zakonske odredbe o ublažavanju kazne, neovisno o tome što su optuženici G., B., J. i M. ranije osuđivani, što im je cijenjeno kao otegotna okolnost.

Imajući u vidu odredbu čl. 55. st. 1. KZ/11, te visine izrečenih kazni, uz sve utvrđene i navedene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije smatrao da se zamjenom kazne radom za opće dobro ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

S obzirom da su optuženici G., B. i J. prodajom droge ostvarili imovinsku korist, ista je oduzeta jer nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Visina je utvrđena po slobodnoj ocjeni suda, time da je u odnosu na opt. G. prihvaćena najpovoljnija kupoprodajna cijena navedena u činjeničnom opisu.

Kako su optuženici nezaposleni, oslobođeni su dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, jer bi njihovim plaćanjem došlo u pitanje njihovo uzdržavanje.

U odnosu na opt. M. M., žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pozivajući se na obranu optuženice u kojoj je navela da zna da joj je suprug konzument marihuane, da poznaje sve optuženike kao konzumente iste droge, pa kada se navedeno poveže sa sadržajem telefonskih razgovora, da je za zaključiti da je upravo opt. M. M. posredovala u prodaji marihuane između supruga i opt. M., opt. J., te svjedoka K..

I Kž 177/13-6

Državni odvjetnik je u pravu da telefonski razgovori ukazuju na navedene radnje, međutim kako nije utvrđeno da bi navedene osobe došle opt. M. M. po drogu, da oni to negiraju i ne terete optuženicu, osnovano prvostupanjski sud u nedostatku dokaza istu oslobađa od optužbe.

Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima, pa žalba državnog odvjetnika nije prihvaćena u tom dijelu.

Iz navedenih razloga na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. srpnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v. r.

PRAVNA POUKA:

Protiv dijela presude pod toč. IV. izreke državni odvjetnik, opt. T. G., opt. A. B., opt. S. J., opt. D. M. i opt. I. P. imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao trećestupanjskom sudu putem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici.