Revr-697/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 697/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice dr. I. P. iz I., zastupane po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., protiv tuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, S., zastupanog po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu, S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžri-65/10 od 15. rujna 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-560/08 od 23. listopada 2009., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžri-65/10 od 15. rujna 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-560/08 od 23. listopada 2009. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku Domu zdravlja Splitsko dalmatinske županije iz S. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici I. P. iz I. na ime izmakle koristi, a za period od 15.09.2003.g. do 15.8.2008.g. bruto iznos od 551.992,58 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne bruto iznose i to:

- na iznos od 2.654,42 kn od 15.09.2003.g.

- na iznos od 4.576,04 kn od 15.10.2003.g.

- na iznos od 9.466,71 kn od 15.11.2003.g.

- na iznos od 9.804,56 kn od 15.12.2003.g.

- na iznos od 11.327,26 kn od 15.01.2004.g.

- na iznos od 8.666,71 kn od 15.02.2004.g.

- na iznos od 9.429,52 kn od 15.03.2004.g.

- na iznos od 10.222,48 kn od 15.04.2004.g.

- na iznos od 9.807,56 kn od 15.05.2004.g.

- na iznos od 10.178,94 kn od 15.06.2004.g.

- na iznos od 9.317,23 kn od 15.07.2004.g.

- na iznos od 10.049,62 kn od 15.08.2004.g.

- na iznos od 8.929,27 kn od 15.09.2004.g.

- na iznos od 10.020,59 kn od 15.10.2004.g.

- na iznos od 9.403,01 kn od 15.11.2004.g.

- na iznos od 9.442,63 kn od 15.12.2004.g.

- na iznos od 6.938,58 kn od 15.01.2005.g.

- na iznos od 6.683,08 kn od 15.02.2005.g.

- na iznos od 6.745,56 kn od 15.03.2005.g.

- na iznos od 7.748,34 kn od 15.04.2005.g.

- na iznos od 8.338,13 kn od 15.05.2005.g.

- na iznos od 7.946,60 kn od 15.06.2005.g.

- na iznos od 7.725,56 kn od 15.07.2005.g.

- na iznos od 7.856,07 kn od 15.08.2005.g.

- na iznos od 7.599,00 kn od 15.09.2005.g.

- na iznos od 7.571,80 kn od 15.10.2005.g.

- na iznos od 7.826,62 kn od 15.11.2005.g.

- na iznos od 9.142,79 kn od 15.12.2005.g.

- na iznos od 8.425,55 kn od 15.01.2006.g.

- na iznos od 7.156,96 kn od 15.02.2006.g.

- na iznos od 7.688,42 kn od 15.03.2006.g.

- na iznos od 8.411,35 kn od 15.04.2006.g.

- na iznos od 10.631,08 kn od 15.05.2006.g.

- na iznos od 9.765,04 kn od 15.06.2006.g.

- na iznos od 8.665,99 kn od 15.07.2006.g.

- na iznos od 9.063,84 kn od 15.08.2006.g.

- na iznos od 8.480,77 kn od 15.09.2006.g.

- na iznos od 8.900,04 kn od 15.10.2006.g.

- na iznos od 8.432,59 kn od 15.11.2006.g.

- na iznos od 10.897,40 kn od 15.12.2006.g.

- na iznos od 12.328,23 kn od 15.01.2007.g.

- na iznos od 15.236,34 kn od 15.02.2007.g.

- na iznos od 11.728,85 kn od 15.03.2007.g.

- na iznos od 12.566,26 kn od 15.04.2007.g.

- na iznos od 11.752,45 kn od 15.05.2007.g.

- na iznos od 12.422,77 kn od 15.06.2007.g.

- na iznos od 11.064,18 kn od 15.07.2007.g.

- na iznos od 11.330,29 kn od 15.08.2007.g.

- na iznos od 11.493,24 kn od 15.09.2007.g.

- na iznos od 11.752,45 kn od 15.10.2007.g.

- na iznos od 11.549,92 kn od 15.11.2007.g.

- na iznos od 13.939,89 kn od 15.12.2007.g.

- na iznos od 11.104,62 kn od 15.01.2008.g.

- na iznos od 10.339,59 kn od 15.02.2008.g.

- na iznos od 11.259,34 kn od 15.03.2008.g.

- na iznos od 6.931,70 kn od 15.04.2008.g.

- na iznos od 6.931,70 kn od 15.05.2008.g.

- na iznos od 6.931,70 kn od 15.06.2008.g.

- na iznos od 6.931,70 kn od 15.07.2008.g.

- na iznos od 2.459,63 kn od 15.08.2008.g. pa do konačne isplate“

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 10.332,00 kn u roku od 15. dana.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 551.992,58 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u točki I i naknaditi joj parnične troškove u iznosu 52.200,00 kn (toč. II).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju. Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Iako je se tuženik pogrešno pozvao na odredbu čl. 354. st. 2. točka 13. ZKP, iz sadržaja revizije razvidno je da je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime tuženik navodi da drugostupanjska presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da tuženik nije dokazao da je i naknadno raspisao natječaje za specijalizacije, a da su te činjenice među stranka nesporne.

Suprotno navedenim razlozima drugostupanjski sud je u razlozima presude naveo da su obje stranke navele da se tužiteljica nije javljala na natječaje koji su bili raspisivani, zbog čega nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće između plaće liječnika opće prakse do iznosa plaće ginekologa za razdoblje od kolovoza 2003. do srpnja 2008. u ukupnom iznosu 551.992,58 kn.

U postupku je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-926/96 poništena odluka tuženika broj … od … 1996. o upućivanju na specijalizaciju ginekologije dr. C. R., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-281/97,

- da je Općinski sud u Imotskom donio presudu posl. br. P-964/06 26. siječnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3420/07 od 28. veljače 2008.,

- da je navedenu drugostupanjsku presudu punomoćnik tužiteljice primio 22. travnja 2008.,

- da je navedenom presudom tužiteljici dosuđena izgubljena zarada kao razlika između plaće liječnika opće prakse i plaće ginekologa za razdoblje od ožujka 2001. do srpnja 2003.,

- da se tužiteljica nije javljala na natječaje koji su nakon toga raspisivani jer nije više ispunjavala uvjete za specijalizaciju s obzirom da je prešla dobnu granicu od 35 godina života,

- da tužiteljica obavlja poslove liječnika opće prakse.

S obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev uz zaključak da je neosnovan prigovor zastare potraživanja i prigovor zastare prava iz kojeg proistječe potraživanje, a da tužiteljica ima pravo na naknadu štete jer je ispunjavala uvjete natječaja za specijalizaciju iz područja ginekologije, koji je poništen pravomoćnom presudom, aji za specijalizaciju raspisani nakon što tužiteljica više nije udovoljavala a kako su novi natječ

uvjetima s obzirom na dobnu granicu, da joj pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike između plaće liječnika opće prakse koji posao obavlja i liječnika ginekologa koju specijalizaciju bi završila da je natječaj pravilno proveden.

U ovom stadiju postupka i dalje je sporno je li nastupila zastara prava iz kojeg proizlazi potraživanje tužiteljice, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu štete zbog izgubljene zarade zbog toga što je poništen natječaj tuženika za specijalizaciju iz područja ginekologije na kojem je izabran liječnik koji nije ispunjavao uvjete, a nije izabrana tužiteljica koja je ispunjavala uvjete natječaja.

Prema odredbi čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005 i 41/08) povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok prema odredbi čl. 373. st. 1. ZOO samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja.

Prema st. 2. tog članka kada zastari pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti.

Potraživanja po osnovi izgubljene zarade predstavljaju povremena potraživanja, a radi se o šteti koja će sukcesivno nastaju u budućnosti, pa oštećena može ostvarivati svoje pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade i sukcesivnim utuživanje naknade za proteklo razdoblje. U tom slučaju rokovi zastare potraživanja računaju se po odredbama čl. 376. ZOO, a za svako slijedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO).

S obzirom da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 11. kolovoza 2008., a da je prethodni spor okončan presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3420/07 od 28. veljače 2008., koju je punomoćnik tužiteljice primio 22. travnja 2008., i prema shvaćanju ovog revizijskog suda nije osnovan prigovor zastare potraživanja kao ni prigovor zastare samog prava.

Međutim, osnovano u reviziji tuženik navodi da tužiteljica nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade zbog toga što je poništen natječaj kojega je raspisao tuženik za upućivanje na specijalizaciju.

Naime, prema odredbi čl. 155. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Tužiteljica tužbom traži naknadu štete zbog izgubljene zarade, odnosno izmaklu korist kao razliku između plaće liječnika opće prakse koji posao obavlja i plaće specijaliste ginekologa koju bi prema njezinim tvrdnjama ostvarivala da je zakonito proveden natječaj za specijalizaciju iz područja ginekologije.

Prema odredbi čl. 189 st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi, time da se prema st. 3. pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Valja međutim u sporu za naknadu štete imati na umu da su opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, a koje moraju biti kumulativno ispunjene - subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja štetnika; šteta; uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u konkretnom predmetu, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da su ove pretpostavke ispunjene.

Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kad nitko od kandidata nije izabran na natječaju te kada je u postupku zaštite prava poništena odluka o upućivanju na specijalizaciju (list 35. iz predmeta P-926/96), a odbačena tužba u kojom je zahtijevano naložiti tuženiku da donese odluku o upućivanju tužiteljice na specijalizaciju, slijedi da tuženik nema obvezu uputiti tužiteljicu na specijalizaciju. Zato nema protupravnosti u radnji tuženika na kojoj tužiteljica zasniva svoju tvrdnju o pravu na naknadu štete, pa nisu ispunjene osnovne pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika.

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove koje se sastoje od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku na ročištu 12. listopada 2009. u iznosu 500,00 kn i za sastav podneska od 9. listopada 2009. u iznosu 500,00 kn i PDV 23%, te troškova revizije u iznosu 7.400,00 kn i PDV 23%, što ukupno iznosi 10.332,00kn.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 1. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.