Rev-3209/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3209/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A.P. iz R., … , koju zastupa punomoćnik K.A., odvjetnik iz Z., protiv tužene A.H. iz Z., … . koju zastupa punomoćnik R.D., odvjetnik iz Z., radi iseljenja iz stana, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. svibnja 1992.g. br. Gž 2685/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenoga 1991.g. br. Ps 959/91, u sjednici održanoj dana 1. prosinca 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugoga stupnja odbio je žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu po kojoj je ona (tužena) dužna isprazniti stan u prizemlju zgrade u Z., … te ga predati tužiteljici i naknaditi joj parnični trošak.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

U pismenom odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija ili odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su utvrdili da je tužiteljica vlasnik spornoga stana koji je - kao stanar - koristila sada pok. (umrla u tijeku parničnog postupka pa kako je i ona bila obuhvaćena tužbom radi iseljenja, tužiteljica je protiv nje povukla tužbu) S.L. koja je tuženu A.H. primila na stan. Kako je smrću stanarke S.L. prestalo njeno stanarsko pravo, tužena je izgubila pravo da iz bilo kojeg razloga ili osnova isti koristi, te su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženu na predaju stana tužiteljici.

Povodom prigovora tužiteljice (u odgovoru na reviziju) da je revizija nedopuštena, ističe

se

kako je utvrđeno da je jednogodišnja stanarina u vrijeme podnošenja tužbe (5.III.1990.g.) iznosila 1.560 HRD, što predstavlja vrijednost predmeta ovoga spora (čl. 38. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske), pa je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (revizija je dopuštena prema datumu tužbe ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 800 HRD).

Prigovor revidenta da nije tužiteljica dokazala vlasništvo spornog stana (jer da se vlasništvo ne stječe i ne dokazuje diobnim nacrtom) ne stoji jer su sudovi utvrdili da je tužiteljica suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi stan u 6/8 dijela (u tom je dijelu uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnik), a drugim dokazima (pa i diobnim nacrtom) utvrđeno je da je u diobi njoj pripao u vlasništvo sporni stan. Ona dakle jeste vlasnik stana (kao uknjiženi suvlasnik zgrade) pa nisu sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kako se ističe u reviziji.

Također nije ostvaren ni drugi istaknuti revizijski razlog - da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, da tuženoj - zbog propuštanja dostave (poziva za glavnu raspravu na kojoj je proveden dokaz saslušanjem stranaka) nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

Istina je i točno da tužena nije uredno primila poziv za ročište za glavnu raspravu na kojem je proveden dokaz saslušanjem stranaka, pa je sud prvog stupnja saslušao samo tužiteljicu - jer tuženoj nije uručen poziv za to ročište na način koji predviđa ZPP, a okolnost što je njen punomoćnik na prethodnom ročištu rekao da će obavijestiti svoju stranku o tom ročištu, ne predstavlja urednu dostavu.

No ova okolnost (propuštanje uredne dostave) ne čini postupak suda apsolutno bitnom povredom parničnog postupka (posebno čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP), u situaciji kada ištu, u žalbi ni u reviziji) izjavila od kakvog bi značaja za ovaj postupak, za tužena nije (na roč

utvrđenje kojih pravno-relevatnih činjenica bilo potrebno njezino saslušanje. Tužena nije (niti to čini u reviziji) istakla ni jednu okolnosti, činjenicu ili dokaz koji bi govorio protiv navoda tužbe i utvrđenja suda o njenom statusu u odnosu na sporni stan, niti je ukazivala na postojanje takovih okolnosti koje daju pravni osnov za korištenje spornoga stana.

U takvim dakle okolnostima, propust suda da uredno dostavi poziv tuženoj, nije onemogućio istu da raspravlja pred sudom, a samo ako su obje ove okolnosti kumulativno ispunjene, čini se bitna povreda odredaba parničnog postupka iz navedene odredbe ZPP.

Kako nisu dakle, ostvareni revizijski razlozi, to se revizija ukazuje neosnovanom i trebalo ju je odbiti te presuditi kao u izreci prema odredbi čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. prosinca 1993.g.,

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

/Štefica

Klepac/