I Kž-436/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 436/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Vesne Vrbetić i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G.D., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 21. travnja 1998. K 99/94, u sjednici održanoj 9. rujna 1998., u prisutnosti zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. D.G. za kazneno djelo iz čl. 79. st. 2. KZRH zbog kojeg je presudom suda prvog stupnja proglašen krivim temeljem čl. 79. st. 2. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci, u koju kaznu mu se temeljem čl. 45. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. srpnja 1992. godine do 21. kolovoza 1992. godine.

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D.G. i u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. D.G. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

I Kž 436/1995-3

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. D.G. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba optuženika odbije, a nije podržao žalbu županijskog državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je predložio da se ta žalba zbog odluke suda o kazni uvaži.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 354. st. 1. toč. 9. i čl. 354. st. 1. toč. 7. ZKP).

Protivno navodima žalbe optuženika sud prvog stupnja potpuno je riješio predmet optužbe.

Optuženik u žalbi iznosi pojednostavljenu postavku kako optužnica sadrži dva kaznena djela (čl. 79. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i čl. 40. st. 3. KZRH), a sud je propustio odlučiti o jednom kaznenom djelu (čl. 40. st. 3. KZRH). Međutim, sud prvog stupnja optuženika je proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 79. st. 2. KZRH, smatrajući da je silovanje koje je poprimilo teži oblik jer je nastupila smrt ženske osobe u optužnici činjenično opisano. Time je sud prvog stupnja, oglasivši optuženog krivim za jedno kazeno djelo (čl. 79. st. 2. KZRH) pravilno odlučio da kazneno djelo pokušaja kvalificiranog djela silovanja inkludira u sebi kazneno djelo teške tjelesne povrede, a pri tome nije izostavio bitne - odlučne činjenice iz izreke presude.

Sud prvog stupnja nije ni prekoračio optužbu (čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP), jer je bio ovlašten, dapače i dužan da djelo opiše onako kako se stvarno i odigralo vezujući se za skup odlučnih činjenica od kojih je djelo u optužnici sastavljeno. U konkretnom slučaju činjenični opis iz presude sadrži sva obilježja kaznenog djela za koje je optuženik optužen. Tužitelj je djelo samo pogrešno kvalificirao, pa je sud, dajući, u skladu sa zakonom, opisanom djelu drugu kvalifikaciju, samo ispravio tužiteljev propust i učinio ono što je tužitelj morao. Uvažavajući činjenični opis djela sud je djelu samo dao drugačiji - pravilni naziv (čl. 79. st. 2. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH) na što je prema čl. 336. st. 2. ZKP bio ovlašten. Nadalje, treba reči, da u činjeničnoj inkriminaciji objedinjenog djela se nalazi i djelo iz čl. 40. st. 1. i 3. KZRH za koje je optuženi bio optužen, a za koje se djelo po zakonu, također, kao i za kazneno djelo iz čl. 79. st. 2. KZRH može izreći kazna od najmanje 3 godine zatvora.

Optuženik i državni odvjetnik nisu u pravu niti kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Osnovano utvrđuje sud, djelomično iz obrane samog optuženika, koji je priznao, da je oštećenicu udario nogom, obuvenom u cipelu, u glavu, kao iz karaktera povreda, za koje, a posebno za nagnječenje mozga, vještak tvrdi, da su tipična za udarac, utvrdio da je optuženik u pokušaju ozljede nad oštećenicom primjenio silu u tolikoj mjeri da joj je zadao smrtonosne povrede glave. Prema tome, predpostavka državnog odvjetnika da treba lučiti dvije vrste umišljaja, prvi koji se odnosi na pokušaj silovanja i drugi na teško tjelesno povređivanje oštećenice, koje je dovelo do smrti, nema uporišta u izvedenim dokazima.

Optuženik je udarao oštećenicu u cilju da iznudi obljubu, do povrede je došlo zbog udaraca nogom, što je u neposrednoj vezi s ostvarenjem obljube, pa je pravilno sud prvog stupnja odlučio da se radi o

I Kž 436/1995-3

svjesnom nasilju radi pokušaja ostvarenja nasilne obljube.

Povrede koje je zadobila oštećenica, a posebno krvni podljevi u na prijednoj unutrašnjoj strani gornje trećine natkoljenice desne noge, na koje se osvrće i sudski medicinski vještak, te točkaste i crtaste oguljotine na stražnjem dijelu tijela, jasno ukazuju na ležanje i povlaćenje po nekoj površini tijela oštećenice, te pokušaj grubog razmicanja bedara oštećenice. Prema tome, neosnovani su navodi optuženika da sud nije imao elemenata za zaključak da je optuženik oborio oštećenicu na zemlju, skidao joj odjeću i razmicao joj noge.

Nasuprot navoda žalbe, odustajanje optuženika nije bilo dragovoljno, naime, povrede oštećenice, razumno gledano, bile su takove da o nastalim okolnostima on nije mogao ustrajati na dovršenju djela. Sitacija u odnosu na onu sa kojom je optuženik računao toliko se je promjenila da racionalno gledano nije dolazila u obzir druga odluka nego povlaćenje, a tada nema dragovoljnosti. Optuženik u odnosu na ono što je očekivao - obljubu uz primjenu sile, našao se pred bitnom drugačijom, za njega neplaniranom situacijom - teško povrijeđenom i u besvjesnom stanju oštećenicom, tako da mu dovršenje djela nije donosilo ono što je planirao, pa se nedvojbeno radi o nedragovoljnosti odustanka.

Obrana optuženika da je bio napadnut od strane oštećenice nema nikakvog uporišta u rezultatu izvedenih dokaza, protivno tome brojnost i vrsta, te težina povreda, koje je zadobila oštećenica jasno ukazuju na to tko je bio napadač. Prema tome, žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja nisu osnovane.

Državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni, dok žalba optuženika nije osnovana.

Iskazana upornost optuženika i težina počinjenog kaznenog djela, te njegovo ponašanje nakon izvršenja djela, kada izostaje svako kajanje zbog počinjenog djela, ukazuju da je optuženom izrečena preblaga kazna, bez obzira na činjenicu da je u vrijeme izvršenja djela bio mlađa punoljetna osoba i da se je nalazio u stanju smanjene uračunljivosti. Također i okolnost da je optuženik oženjen i da imade porodicu nisu takovog značaja, obzirom na težinu posljedicu, da bi se optuženom mogla izreći tako blaga kazna.

Po utvrđenju ovoga suda drugoga stupnja kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci primjerena je društvenoj opasnosti djela i ličnosti samog optuženika i ta kazna ostvariti će svrhu kažnjavanja u konkretnom slučaju.

Zbog svega navedenog, trebalo je temeljem čl. 387. i 390 ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. rujna 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.