Revr-1871/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1871/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz P., zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., protiv tuženika C. b. d.d., Z., zastupanog po Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V.&L.-S., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Požegi posl. br. Gž- 521/2010-2 od 15. rujna 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi posl. br. P-633/09-21 od 13. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Tužiteljica V. M. odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 26. ožujka 2009. godine kojom je tuženik C. b. d.d. Z., otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. … od 01. ožujka 2007. godine tužiteljici V. M. iz P., nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove referenta prodaje u Podružnici P., sve u roku od 8 dana.

Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti na ime naknade plaće u bruto iznosu za:

- svibanj 2009. godine 183,125 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotni poena od lipnja 2009. godine, pa do isplate,

- lipanj 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- srpanj 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,

- kolovoz 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. rujna 2009. godine, pa do isplate,

- rujan 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. listopada 2009. godine, pa do isplate,

- listopad 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. studenog 2009. godine, pa do isplate,

- studeni 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- prosinac 2009. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. siječnja 2010. godine, pa do isplate,

- siječanj 2010. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. veljače 2010. godine, pa do isplate,

- veljača 2010. godine 5.497,67 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. ožujka 2010. godine, pa do isplate,

te u buduće mjesečno po 5.497,57 kuna pa do povratka tužiteljice na posao sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, te na ime:

- božićnice za 2009. godinu 1.000,00 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 20. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- regres za godišnji odmor za 2009. godinu 1.000,00 kunu sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 15. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- dar za djecu za Sv. Nikolu za 2009. godinu 400,00 kuna sa z.z. kamatom po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01. prosinca 2009. godine, pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Odluka o trošku ostavlja se za pisani sastav presude.

Nalaže se tužiteljici V. M. da tuženiku C. b. d.d. Z., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.420,00 kuna, a u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom potvrđen je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti, prihvatiti tužbeni zahtjev a tuženika obvezati na naknadu parničnih troškova.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske razloge i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP navodeći da je izreka presude proturječna dokazima provedenim tijekom postupka s obzirom da tuženik nije uspio dokazati da je tužiteljica s namjerom počinila povrede radnih obveza.

Navedeni razlozi ne ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP već tim razlozima tužiteljica osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga revizija se ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

Predmet spora je nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu od 26. ožujka 2009., vraćanje na rad i isplata naknade plaće u iznosu 49.662,28 kn za razdoblje od svibnja 2009. do ožujka 2010. i ubuduće mjesečno u iznosu 5.497,57 kn, isplata za 2009. božićnice u iznosu 1.000,00 kn, regresa za godišnji odmor u iznosu 1.000,00 kn i dara za djecu u iznosu 400,00 kn.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika neprekidno od 1996. i da su stranke sklopile više ugovora o radu, a posljednji je sklopljen 1. ožujka 2007. za radno mjesto referenta prodaje u podružnici u P.,

- da je tuženik 21. veljače 2008. i 28. kolovoza 2008. donio Odluke o upozorenju tužiteljice radi kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da je tuženik o namjeravanom otkazu ugovora o radu obavijestio Sindikat bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske, Podružnicu za C. b. d.d. koji se usprotivio otkazu,

- da je tuženik donio odluku o otkazu tog ugovora o radu 26. ožujka 2009. zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice jer je neovlašteno iznosila informacije o priljevu sredstava na žiro-račun klijentice banke N. M. trećim osobama i na taj način povrijedila je čuvanje bankarske i poslovne tajne, te da je u obavljanju bankarskog i šalterskog poslovanja činila pogreške i nije poštivala ni interne akte tuženika,

- da je tužiteljica prekršila obvezu čuvanja poslovne tajne, da je radne obveze izvršavala s nedostatkom stručnosti, a za pogreške često optuživala kolege, te je doprinjela gubitku ugleda tuženika.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je tuženik dokazao razloge za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 38/95, 54/95, 65/95, br. 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst, 142/03 i 68/05 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Tužiteljici se prvenstveno stavlja na teret da je prekršila obvezu čuvanja bankarske i poslovne tajne. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je klijentica banke N. M. podnijela pisanu prijavu protiv tužiteljice radi neovlaštenog iznošenja informacija trećim osobama o priljevu sredstava na njezin račun kao i radi nesposobnosti tužiteljice da obavi zatražene novčane transakcije.

Ugovor o radu od 1. ožujka 2007. sadrži odredbu prema kojoj je tužiteljica prihvatila obvezu poštivanja poslovne etike i normi ponašanja, tajnost informacija prikupljenih u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, zaštitu poslovnih interesa i ugleda banke i dr. Prema odredbi čl. 98. Zakona o bankama („Narodne novine“, broj: 84/02) banka mora čuvati kao povjerljive podatke o stanju pojedinačnih štednih uloga i ostalih novčanih depozita banke, te podatke o stanju i prometu po tekućim i žiro-računima, kao i sve podatke, činjenice i okolnosti koje je saznala na temelju pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom.

Navedene povjerljive podatke prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o bankama trebaju čuvati članovi tijela banke, dioničari banke, zaposlenici banke i druge osobe, koje zbog naravi posla koje obavljaju s bankom ili za banku imaju pristup povjerljivim podacima i te podatke iz čl. 98. toga Zakona ne smiju priopćiti trećim osobama.

Polazeći od odredbe ugovora o radu i navedenih odredbi Zakona o bankama, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužiteljica prekršila obvezu iz radnog odnosa time što je povjerljive podatke o priljevu sredstava na račun klijentice N. M. priopćila trećim osobama i na taj način prekršila odredbu o dužnosti čuvanja poslovne tajne.

Tužiteljicu ne opravdava činjenica što su podaci o korisnicima i iznosima poticaja bili objavljeni na internetskim stranicama Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, jer je ona bila dužna u obavljanju svojega posla čuvati poslovnu tajnu o priljevu, izvoru i iznosu sredstava na žiro-račun klijentice i te podatke nije smjela priopćiti trećim osobama.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica poslove obavljala s nedostatkom stručnosti jer je pogrešno uplatila sredstva sa žiro-računa klijentice tuženika N. M., da određene novčane transakcije nije znala provesti već je klijenticu uputila na drugog zaposlenika koji će znani taj posao obaviti, kao i da je tužiteljica za svoje pogreške u obavljanju posla okrivljavala druge zaposlenike.

Uzimajući u obzir sva navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, prema ocjeni ovog revizijskog suda, tužiteljica je prekršila obveze iz radnog odnosa, pa su nižestupanjske presude kojima je odbijen tužbeni zahtjev radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice donesene pravilnom primjenom odredbe čl. 113. st. 1. alineja 3 ZR.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 11. prosinca 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.