Rev-2147/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2147/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz J., kojeg zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-679/11-2 od 5. ožujka 2012., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-1230/09-22 od 3. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2017.

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-679/11-2 od 5. ožujka 2012. i međupresuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-1230/09-22 od 3. svibnja 2010. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja presuđeno je:

»Utvrđuje se da je tuženik Hrvatski ured za osiguranje Z., u cijelosti odgovoran za naknadu nematerijalne štete, tužitelju V. B. iz J., a u svezi sa štetnim događajem od 2. svibnja 2003. koji se desio na lokalnoj cesti broj …, na dijelu ceste na oko 500 m južno od mjesta V., a u kojoj su učestovali nepoznati vozač koji je upravljao automobilom marke "VW Golf" tzv. jedinica, i tužitelj V. B. iz J., koji je upravljao traktorom IMT 539 reg. oznake ... Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s iznosom tužbenog zahtjeva. Odluka o trošku ostavlja se za kasniju presudu.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno da se te presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je ispitivanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, tj. je li tuženik odgovoran za naknadu nematerijalne štete tužitelju nastale u prometnoj nezgodi povodom štetnog događaja od 2. svibnja 2003., a kako je sve pobliže opisano u izreci prvostupanjske međupresude.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prihvaćajući i u svemu isključivo oslanjajući se na iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja, zaključili su da se prometna nezgoda desila prilikom mimoilaženja navedena dva motorna vozila kada je nepoznato vozilo pokušalo velikom brzinom bez dovoljnog bočnog razmaka izvesti tu radnju te je udarilo (zapelo) u zadnji lijevi kotač traktorske prikolice koju je natovarenu ogrjevnim drvom traktorom vukao tužitelj.

Uslijed toga je došlo do zanošenja prikolice prema desnoj strani i otklizavanja prema dubokoj strmini povukavši traktor, vozača, dakle tužitelja, i suputnika Z. B. Sudovi nalaze da je zbog nedovoljne širine ceste sigurno mimoilaženje bilo onemogućeno, zbog čega je vozač nepoznatog osobnog automobila trebao zaustaviti vozilo, a prema potrebi kretanjem unazad pomaknuti svoje vozilo te zauzeti na cesti položaj kojim se omogućuje mimoilaženje, dok po shvaćanju sudova tužiteljeve odgovornosti nema jer je utvrđeno da je vozač nepoznatog vozila forsirao nastavak vožnje, a što znači da tužitelj nije imao razloga eventualno kočiti traktorom.

Izložene razloge na kojima se zasniva prvostupanjska međupresuda, drugostupanjski sud je bez posebnog daljnjeg obrazlaganja prihvatio.

Pored rečenog, od ostale procesne građe sudovi su izvršili i uvid u kazneni predmet koji se vodio protiv tužitelja kao okrivljenika, ali i protiv izvjesnog Ž. L. kao drugog sudionika sudara i okrivljenika zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. KZ, a koji je u odnosu na obojicu okrivljenika obustavljen zbog zastare kaznenog progona.

U tom predmetu u kojeg je izvršen uvid, pored ostalog je provedeno i prometno vještačenje (listovi 56-64b) te je osim toga tužitelj kao okrivljenik dostavio i nalaz i mišljenje Ureda za vještačenje – I. O., dipl. ing. vještaka za strojarstvo, promet, požare, zaštitu i sigurnost.

Prema zaključku provedenog prometnog vještaka (list 58 kaznenog predmeta) tužitelj V. B. upravljajući traktorom IMT 539 reg. oznake … s poluprikolicom samogradnje ostvario je slijetanje niz desnu bankinu promatrano u smjeru kretanja.

Intenzitet oštećenja cjevastog štitnika lijevog kotača poluprikolice nije uzrok destabilizacije skupa traktora i poluprikolice.

Materijalni tragovi nisu ukazivali na sudjelovanje drugih vozila.

Materijalni tragovi konstatirani u tijeku očevida ne ukazuju na bočno zanošenje prikolice.

Ako se osobni automobil kretao iz suprotnog smjera, dužina vidljivosti je omogućavala vozaču traktora zaustavljanje, jer širina kolnika nije bila dovoljna za sigurno mimoilaženje pa se jedno vozilo moralo zaustaviti. Nisu vidljivi bilo kakvi tragovi jake reakcije vozača traktora prije slijetanja (tragovi kočenja, zanošenja ili naglog skretanja).

Za razliku od tog vještačenja, u drugom vještačenju se navodi mišljenje da se nakon provedene detaljne laboratorijske analize izuzetih uzoraka s pregleda predmetne traktorske prikolice, te detaljnog pregleda pronađenih crnih plastičnih komadića zaključuje:

- da su u izuzetim uzorcima nađeni tragovi zemlje i drvenih komadića, ali nisu pronađeni tragovi zelene boje i metala,

- da su u izuzetim uzorcima nađeni komadići crne plastične mase koja se upotrebljava za izradu odbojnika u automobilskoj industriji, a takvi se odbojnici mogu vidjeti na vozilima marke "Volkswagen").

U takvim okolnostima za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je nepoznato motorno vozilo isključivo skrivilo predmetnu prometnu nesreću, za koju bi tada na temelju odredbe čl. 92. st. 1. mjerodavnog Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97, 116/99 i 11/02) odgovarao tuženik.

Prema odredbi čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju oštećeni građanin kome je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, a odštetni zahtjev podnosi se Hrvatskom uredu za osiguranje.

Sama odgovornost, odnosno kriteriji odgovornosti uređeni su čl. 178. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), u kojem je propisano da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imatelja primjenjuju pravila odgovornosti po osnovi krivnje (st. 1.).

Ako postoji obostrana krivnja svaki imatelj odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.).

Ako nema krivnje nijednog, imatelji odgovaraju na ravne dijelove ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo (st. 3.).

U prvom redu razlozi nižestupanjskih presuda nisu konzekventni glede obrazlaganja pitanja tko je upravljao nepoznatim vozilom, je li riječ o nepoznatom vozaču ili izvjesnom Ž. L. koji se osim kaznenog predmeta spominje u iskazu samog tužitelja, a kojeg su sudovi inače u cijelosti prihvatili.

Zatim, glede odvijanja same dinamike prometne nezgode, nije obrazloženo zbog čega nije prihvaćeno prometno vještačenje iz kaznenog predmeta, dok se s druge strane vještačenje I. O., koje je po svemu sudeći prihvaćeno, uopće ne bavi pitanjem dinamike odvijanja samog sudara, već se zadržava na uočenim komadićima crne plastične mase na traktorskoj prikolici, dakle na postojanju kontakta bez daljnje analize o stupnju kontakta i postojanja uzročne veze sa slijetanjem vozila tužitelja niz strminu.

Naime, odredba čl. 8. ZPP nalaže sudu da svoju ocjenu donese na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Nasuprot tome, težište predmetne ocjene zasniva se na iskazu tužitelja iako prema odredbi čl. 264. st. 2. ZPP sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica.

Riječ je dakle o supsidijarnom dokaznom sredstvu, a obzirom na rezultate policijskog očevida iz kaznenog predmeta nije jasno zbog čega nije bilo moguće vještačenjem (po potrebi i dopunskim) raspraviti i utvrditi odlučne činjenice glede odvijanja i dinamike sporne prometne nezgode, kao i pitanja postojanja nepoznatog prometnog vozila.

Konačno, za sada je potpuno nejasno zbog čega sudovi zaključuju "… da tužiteljeve odgovornosti nema jer je utvrđeno da je vozač nepoznatog vozila forsirao nastavak vožnje svojim vozilom, a što znači da tužitelj nije imao razloga eventualno kočiti traktorom". Ovakvo zaključivanje ne samo da u cijelosti bez jasne osnove odstupa od nalaza i mišljenja prometnog vještaka, već je bar za sada riječ o proizvoljnom zaključivanju.

Time je ne samo ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) i u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog propuštanja njenog sankcioniranja, već su obje nižestupanjske presude opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se zbog nejasnih razloga o odlučnim činjenicama ne mogu ispitati.

Na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.