I Kž-27/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 27/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Dragana Poljaka i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 23. listopada 2006. godine, broj K- 19/06, u sjednici održanoj dana 24. srpnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i braniteljice optuženice N. P.- M., odvjetnice iz P.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično žalba opt. I. V., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. I. V. za kazneno djelo pokušaj ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. d. KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju joj se na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. ožujka 2006. godine, pa dalje.

U ostalom dijelu žalba opt. I. V. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim opt. I. V. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ju na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

enu kaznu zatvora uračunato vrijeme Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženici je u izreč provedeno u pritvoru od 15. ožujka 2006. godine, pa dalje.

I Kž 27/07-6

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženica je oslobođena od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. I. V. putem braniteljice N. P.-M., odvjetnice iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Pošto vijeće smatra da nazočnost optuženice, koja je u pritvoru i ima branitelja, nije svrhovita, prema čl. 374. st. 2. ZKP nije osigurana njezina nazočnost. O sjednici vijeća uredno su izviješteni državni odvjetnik, optuženica i njezina braniteljica. Sjednici vijeća bili su nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i braniteljica optuženice N. P.-M., odvjetnica iz P..

Žalba je djelomično osnovana.

Nije osnovana žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Optuženica u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, s obrazloženjem da „postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih zapisnika“, posebice da je prvostupanjski sud pogrešno reproducirao iskaz svjedoka D. M., koja je među inim na glavnoj raspravi iskazala „imala sam dojam da se ona u stvari branila jer je on držao nož.“ U svezi s tim žalitelj nastoji prikazati kako pobijana presuda nema ni valjane razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu nastoji prikazati, da prvostupanjski sud nije ispravno konfrontirao i valorizirao izvedene dokaze, pa se žalitelj pita odakle prvostupanjskom sudu utvrđenje i zaključak, da optuženica nije postupala u nužnoj obrani, već da je počinila kazneno djelo pokušaj ubojstva s neizravnom namjerom.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao jasne, logične i precizne razloge, bez međusobnih proturječja, za sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom kaznenom predmetu. Pri tomu se ističe, protivno žalbenom prigovoru, da je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP. Ističe se još, da se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kad je prvostupanjski sud točno reproducirao bitan sadržaj izvedenih dokaza, posebice sadržaj iskaza očevica, svjedoka D. M., te na temelju utvrđenih činjenica i na temelju tog iskaza, na koji se poziva i žalitelj, izveo svoje daljnje zaključke, glede odlučnih činjenica, drukčije nego što optuženica u žalbi smatra da bi bilo logično, odnosno ispravno izvesti. Zapravo ovdje se radi o pitanju je li činjenično stanje glede tih činjenica ispravno ili pogrešno utvrđeno.

I Kž 27/07-6

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Neosnovano optuženica ističe žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, jer iz obrazloženja njezine žalbe proistječe da u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je opt. I. V. počinila kazneno djelo pokušaj ubojstva s neizravnom namjerom, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Nije u pravu optuženica kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se optuženica žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj njezine žalbe svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima optuženice, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Žalbenim navodima žalitelj ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica koje predstavljaju objektivni učin inkriminiranog kaznenog djela, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja obrane optuženice, koju je dala na glavnoj raspravi, pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja glede subjektivne strane inkriminiranog kaznenog djela.

Nadalje, žalitelj u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja polemizira s razlozima pobijane presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate dokaznog postupka, sugerirajući zaključak, da je optuženica postupala u nužnoj obrani.

Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na temelju rezultata glavne rasprave izveo ispravan zaključak, da je optuženica počinila djelo i da je kazneno odgovorna.

Žalbom se želi dokazati da se optuženica branila od ošt. Ž. M., odnosno da je postupala u nužnoj obrani. U svezi s tim, uz ponavljanje obrane optuženice, žalitelj nastoji na svoj način prikazati rezultate izvedenih dokaza, posebice iskaz očevica događaja, svjedoka D. M., sugerirajući zaključak, da njen iskaz potvrđuje obranu optuženice da je postupala u nužnoj obrani. Međutim, baš tome prvostupanjski sud je posvetio osobitu pozornost, ispitivanjem, analizom i ocjenom iskaza svjedoka očevica događaja, u poredbi s obranom optuženice.

I Kž 27/07-6

Kritične večeri, prije nego što će optuženica oduzeti nož oštećeniku i dva puta ga ubosti u predjelu vrata i tijela, optuženica je i sama priznala, da je s oštećenikom, kao dugogodišnjim prijateljem iz djetinjstva, dugo razgovarala i pila. Optuženica je iskazala i to, da je oštećenik, tijekom njihovog razgovora kroz vrijeme od jednog sata, povremeno vadio i spremao nož, što ona nije shvaćala ozbiljno, ali kad joj je on u jednom trenutku rečenim nožem odrezao pramen kose, optuženica je ustvrdila, da je oštećenika odgurnula tako da su oboje pali na pod. Prema uvjerljivom iskazu svjedoka D. M., nakon što su se optuženica i oštećenik ustali, optuženica je oštećeniku oduzela nož, te ga ubola dva puta u predjelu vrata i tijela, zadavši mu, prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka, osobito tešku i po život opasnu ozljedu, a do smrti oštećenika nije došlo samo zbog pravodobne intervencije liječnika. Pri tomu je i optuženica zadobila ozljedu članka trećeg prsta lijeve ruke, koja prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka, nije karakteristična obrambena ozljeda, već slučajna i neznatna ozljeda. Ošt. Ž. M. izrazio je i žaljenje, što je optuženici odsjekao pramen kose, nakon čega je optuženica i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano odgurnula oštećenika i oduzela mu nož. Međutim, u ovom slučaju je bitno, da je optuženica nakon toga, suglasno uvjerljivim iskazima svjedoka ošt. Ž. M. i D. M., naoružana nožem na preklapanje oštricom duljine 11 cm, intenzivno zamahnula i dva puta ubola tada golorukog oštećenika u lijevu stranu vrata i lijevu stranu slabine, zadavši mu pojedinačno i ukupno tešku i po život opasnu tjelesnu ozljedu. S obzirom na takvo djelovanje optuženice, nakon oduzimanja noža od oštećenika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio, da optuženica nije postupala u nužnoj obrani, kako se to neosnovano navodi u njezinoj žalbi.

Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio odlučne činjenice i izveo ispravne činjenične zaključke, koji navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje. Za svoja utvrđenja, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

Počinjeno djelo prvostupanjski sud ispravno je pravno označio, pa nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona, a koju žalitelj obrazlaže kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

U pravu je, međutim, optuženica kad se žali zbog odluke o kazni i kad u žalbi ističe, da prvostupanjski sud nije dovoljno valorizirao sve olakotne okolnosti.

Ocjenjujući žalbu optuženice zbog odluke o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je prvostupanjski sud ispravno uzeo u obzir da je optuženica u vrijeme počinjenja djela bila smanjeno ubrojiva, da je izrazila žaljenje zbog počinjenog djela, te da doprinos oštećenika, koji je prethodno vadio nož i optuženici odrezao pramen kose, nije mali. A kad se još ima u vidu, da su optuženica i oštećenik dugogodišnji prijatelji, te da se oštećenik optuženici i ispričao na glavnoj raspravi što joj je odrezao pramen kose, onda će se, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u ovom slučaju i nešto blažom kaznom, kaznom zatvora u trajanju od četiri godine ostvariti svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

I Kž 27/07-6

S obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci ove presude (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 24. srpnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.