Supreme Court allows appeal against business owner's liability, ruling they only answer with invested capital.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal and set aside the lower court judgments regarding the plaintiff's claim for payment. The lower courts incorrectly held that the business owner was liable for all their assets, whereas the Supreme Court found this interpretation of the Business Act erroneous. Consequently, the case was remanded to the first-instance court to determine the scope of liability based on the invested capital required for the business.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obrtu čl. 20.; Zakon o izvršenju i ovrši čl. 70., 80.: A business owner is liable only for the capital invested in the business, not for their entire personal assets, and enforcement laws do not override this statutory limitation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 809/05-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te mr.sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Nenada Perina i mr.sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-W. srl. iz I., B., kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnica iz Z., protiv tuženika M. Č. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici D. R., M. R. i K. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 1500/2004 od 17. ožujka 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl.br. P 1244/02 od 18. lipnja 2003., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2006.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž 1500/2004 od 17. ožujka 2005. i presuda Općinskog suda u Sisku posl.br. P 1244/02 od 18. lipnja 2003., u pobijanom dosuđujućem dijelu i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž 1500/2004 od 17. ožujka 2005. odbijena je žalba tuženika i u pobijanom dosuđujućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 18. lipnja 2003., br. P 1244/02.
Tom je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 18.4437,51 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Nove banke d.d. Filijala Sisak na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju Nova banka d.d. Filijala Sisak obračunava na štedne uloge a vista u EUR-ima, kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak od 11.308,11 kn.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen.
Protiv dosuđujućeg dijela pobijane presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija je osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa od tuženika kao obrtnika a u svezi s obvezama koje su nastala u obavljanju obrta, odnosno za isporučenu robu, prema priloženim računima.
Povodom prigovora stvarne nenadležnosti koje je istakao tuženi prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno su taj prigovor ocijenili neosnovanim.
Pri tome su pravilno ocijenili da nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje ZID ZPP) kojim je izmijenjena odredba čl. 17. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99) nije bilo mjesta oglašavanju stvarno nenadležnim po prigovoru tuženika suprotno odredbi čl. 17. st. 2. ZPP, budući da se prema odredbi čl. 282. ZID ZPP odredbe tog Zakona pa tako i čl. 17. st. 2. ZPP primjenjuju i na postupke pokrenute do stupanja na snagu tog Zakona ako to tim Zakonom nije drukčije određeno, a ovdje tim Zakonom nije drukčije određeno.
Pravilno su isto tako prvostupanjski i drugostupanjski sud ocijenili neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika kao obrtnika s obzirom da je u svezi s obvezama nastalih u obavljanju obrta pasivno legitimiran upravo obrtnik kao fizička osoba, a u smislu čl. 1. st. 1. i 3. Zakona o obrtu ("Narodne novine", broj 77/93, 90/96, 64/01 i 71/01).
Međutim, pogrešno su utvrdili i zaključili prvostupanjski i drugostupanjski sud da obrtnik, tj. tuženi za obveze iz obavljanja obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom pri čemu se pozivaju na odredbe čl. 70. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00), i čl. 80. istog Zakona, koje govore o izuzimanju stvari od ovrhe.
Prema shvaćanju ovog revizijskog suda za pitanje opsega odgovornosti obrtnika, tj. tuženika u ovom predmetu, mjerodavne su odredbe Zakona o obrtu i to upravo odredbe čl. 20. navedenog Zakona.
Tim je odredbama predviđeno da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta.
Odredbama Ovršnog zakona nije otklonjena primjena odredaba Zakona o obrtu prema kojima, u naprijed izloženom smislu, obrtnik odgovara za obveze koje nastaju u obavljanju obrta samo imovinom unesenom u obrt koja je potrebna za obavljanje obrta.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, odnosno u tumačenju i primjeni odredaba čl. 20. Zakona o obrtu prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili su utvrditi odlučne okolnosti glede odgovornosti tuženika u ovom slučaju.
Trebalo je stoga prihvatiti reviziju i temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odlučeno je stoga kao u izreci.
U Zagrebu, 4. srpnja 2006. godine
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.