Legislator Case Law & Legislation
Gž-529/2017-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal against social services order for child support misuse and costs allocation.

Case Number Gž-529/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Second Instance Court in Zadar dismissed the defendant's appeal, upholding the First Instance Court's judgment ordering him to pay child support and costs. The defendant argued he had the right to use the funds for housing improvements without social services approval, but the court found no evidence of such permission. Consequently, the court ruled that unauthorized spending invalidates the defense against the support claim and costs allocation.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 368. st. 1.; ZPP čl. 154. st. 3.; ZPP čl. 155.; Tarifa; When a legal representative misuses child support funds without social services approval, the court may reject the defense of misappropriation and uphold the original judgment on costs.

Keywords

AI generated
child support misuse social services approval legal representative duty costs allocation appeal misappropriation defense ZPP appeal procedure housing improvement funds

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 368. st. 1.
ZPP čl. 154. st. 3.
ZPP čl. 155.
Tarifa

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borellia 9

Poslovni broj: 10 Gž - 529/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. E. I. iz R. S., …, OIB: …, zastupane po ocu i zakonskom zastupniku O. I. iz W., …, R. A., OIB: …, a on zastupan po punomoćniku H. L., odvjetniku u Ž., protiv tuženika G. L. iz G., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u Ž., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika G. L. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-788/15 od 16. ožujka 2017., dana 18. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika G. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj P-788/15 od 16. ožujka 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku G. L. da tužiteljici mlt. E. I. isplati iznos od 58.605,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to u izreci suda prvog stupnja naloženo, u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženika G. L. radi prijeboja u iznosu od 72.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku G. L. da tužiteljici E. I. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.750,00 kn, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom za vrijeme i u visini kako je to u izreci presude suda prvog stupnja označeno.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Nalaže se tuženiku G. L. iz G., …, da tužiteljici mldb. E. I. iz R. S., …, isplati iznos od 58.605,58 kn (slovima: pedesetosamtisućašeststotinapetkunaipedesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. svibnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, a od 01. siječnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev se odbija do iznosa od 60.000,00 kn. Odbija se tuženikov istaknuti prigovor radi prijeboja u iznosu od 72.000,00 kn (slovima: sedamdesetdvijetisućekuna) kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.750,00 kn (slovima: sedamtisućasedamstotinapedesetkuna) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

Protiv označene presude, u dijelu kojim je tužiteljica E. I. uspjela sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 58.605,58 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dijelu kojim je odbijen prigovor prijeboja, te odluke o troškovima postupka, žalbu je izjavio tuženik G. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je on bio upisan kao otac i zakonski zastupnik tužiteljice te je time bio ovlašten za nju primiti novac na ime naknade štete, te tim novcem raspolagati, a novac je utrošio u skladu sa pozitivnim propisima i potrebama svoje kćeri, sada tužiteljice. Žalitelj ističe da je novac, kao otac i zakonski zastupnik, utrošio radi uređenja prostora za život tužiteljice i to uz nadzor i suglasnost centra za socijalnu skrb Županja, pa smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog sud da je sredstvima raspolagao bez suglasnosti Centra. Žalitelj ističe da svjedok M. Z., socijalni radnik, u svom iskazu potvrđuje kako je on, kao zakonski zastupnik, mogao raspolagati novčanim sredstvima do iznosa 10.000,00 kn mjesečno i bez suglasnosti C. za socijalnu skrb, a zbog čega je tijekom postupka i predlagao da sud kod C. za socijalnu skrb zatraži stajalište o mogućnosti trošenja sredstava u vlasništvu maloljetnih osoba bez njihovog suglasnosti. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog provođenjem građevinskog i gospodarskog vještačenja na okolnosti utrošenih sredstava, zbog čega činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Žalitelj ukazuje da on nije znao niti mogao znati da nije biološki otac tužiteljice pa time nije bilo niti zapreke da je kao zakonski zastupnik iz te raspolaže sredstvima koja su bila njeno vlasništvo. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz priznanje troška postupka uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

No treba reći da je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu po žalbi tuženika G. L., utvrdio da je prvostupanjski sud u uvodu pobijane presude, očitom omaškom, pogrešno označio tužiteljicu kao E. L., umjesto ispravno E. I., kako je to označio u izreci presude i dalje u tekstu obrazloženja, pa kako se radi o očitoj omaški, na koju istina ne ukazuje žalba, prvostupanjski sud istu može i treba, sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP, ispraviti po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

- da su tuženik G. L. i M. B.-L. bili u braku u kojem je rođena tužiteljica E. I. (tada L.) 24. srpnja 2006., a brak je prestao smrću M. B.-L. 27. lipnja 2009.;

- da je, temeljem priznanja djeteta pri CZSS u Ž. od 16. kolovoza 2011., kao otac djeteta upisan O. I.;

- da je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-31/11 od 18. svibnja 2011. utvrđeno da tuženik G. L. nije otac tužiteljice E. I., tada L.;

- da je, temeljem nagodbe od 14. srpnja 2010., tužiteljici E. I., na ime naknade štete zbog smrti majke, isplaćen iznos od 20.000,00 KM od strane A. osiguranje G., a na račun tadašnjeg odvjetnika parničnih stranaka H. Š. iz V. u E. banci:

- da je CZSS Ž. postupao po prijavi A. B., bake tužiteljice E. I., za oduzimanje roditeljske skrbi tuženiku G. L. iz razloga što isti ne doprinosi za njeno uzdržavanje, a u kojem postupku je po nalazu i mišljenju psihologa tog Centra utvrđeno da tuženik G. L. nije imao kontraindikacija za obavljanje roditeljske skrbi;

- da je tužiteljica E. I. od tuženika G. L. tražila povrat novčanog iznosa od 20.000,00 KM odnosno 10.000,00 EUR, te dana 21. studenog 2011. podnijela protiv njega kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima radi kaznenog djela utaje iz čl. 220. st. 4. Kaznenog zakona, koja je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima poslovni broj K-DO-928/12-2 od 15. veljače 2012.;

- da je tuženik G. L. dana 07. veljače 2012. tužiteljici E. I. isplatio iznos od 15.000,00 kn;

- da saslušani svjedoci M. S., A. S., A. B., A. A., R. Đ., M. D., V. Š., S. S., I. V. i S. V. iskazuju da tužiteljica E. I., nakon smrti živi kod svoje bake A. B.;

- da svjedok M. Z., djelatnik C. za socijalnu skrb Ž., iskazuje da se sjeća da je bio kod tuženika G. L. u kući, vezano za skrbništvo nad tužiteljicom E. I., ali se ne sjeća pojedinosti;

- da tuženik G. L. u bitnom iskazuje da je presudom iz 2011. godine utvrđeno da on nije otac tužiteljice E. I., ranije L., ne sjeća se kada je postupak pokrenut, poriče da je na ime naknade štete od strane A. osiguranje G. isplaćen iznos od ukupno 20.000,00 EUR, od čega bi 10.000,00 EUR pripadalo tužiteljici E. I., jer je odvjetnik H. Š., za zastupanje u tom postupku naknade štete, za sebe zadržao iznos od 4.000,00 EUR na ime nagrade za zastupanje, dio u iznosu od 2.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna je isplaćen tužiteljici E. I., a preostali iznos od 6.000,00 EUR je utrošio 2010. za uređenje prostorija u potkrovlju roditeljske kuće za potrebe stanovanja sebe i tužiteljice E. I., tvrdi da je za vrijeme rada na moru doprinosio za uzdržavanje djeteta mjesečno od 500,00 kn do 1.000,00 kn, pa prvostupanjski sud, s obzirom da tuženik G. L. nije svoje tvrdnje o isplati provizije odvjetniku podupro valjanim dokazima, utvrđuje da je njemu za tužiteljicu E. I. na ime naknade štete za smrt majke isplaćen iznos od 20.000,00 KM odnosno 73.605,58 kn, od čega je isti tužiteljici E. I. isplatio iznos od 15.000,00 kn, te je preostao neisplaćen iznos od 58.605,58 kn, pa prvostupanjski sud zaključuje da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovana i prihvaća ga, a u preostalom traženom dijelu do ukupno 60.000,00 kn isti odbija kao neosnovan, kao i istaknuti prigovor prijeboja potraživanja od strane tuženika G. L., a odluku o troškovima postupka je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarife), obzirom da tužiteljica E. I. nije uspjela u sporu sa tek neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

Neosnovano tuženik G. L. u žalbi tvrdi kako je dio novca tužiteljice E. I., dobivenog od naknade štete za smrt njezine majke, uložio u kuću svojih roditelja za uređenje prostora za njen život uz suglasnost i nadzor C. za socijalnu skrb Ž., jer takva njegova tvrdnja ne proizlazi iz stanja spisa, odnosno provedenih dokaza, to ne potvrđuje svjedok M. Z., djelatnik tog Centra, a niti proizlazi iz sadržaja zapisnika i drugih dokumenta C. za socijalnu skrb Ž. u predmetu nadzora roditeljske skrbi nad tuženikom G. L. koji je provođen nakon smrti M. B.- L..

Treba reći da suprotno toj žalbenoj tvrdnji iz zapisnika C. za socijalnu skrb Ž. od 19. svibnja 2010., dakle prije isplate naknade štete, proizlazi da je djelatnicima Centra tuženik G. L. izjavio da će novac koji dobije za tada mlt. E. L., sada tužiteljicu E. I., oročiti do njene punoljetnosti, a što je upravo suprotno onome što tuženik G. L. tvrdi u žalbi.

Također treba reći da tuženik G. L. nije sudu dostavio rješenje C. za socijalnu skrb Ž. kojim bi isti odobrili korištenje novčanih sredstava mlt. E. I., tada L., za potrebe uređenja prostora za stanovanje, a što je morao dobiti prema odredbi čl. 261. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11. - dalje ObZ).

Odredbom čl. 261. st. 1. ObZ je propisano da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegovog uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.

Nije u pravu tuženik G. L. kada u žalbi tvrdi da je svjedok M. Z. tvrdio kako roditelji mogu do 10.000,00 kn mjesečno trošiti sredstva djeteta bez suglasnosti Centra, jer to ne proizlazi iz njegovog iskaza, a niti takvo pravo proizlazi iz odredbi OBZ niti odredbi koje reguliraju djelatnost socijalne srbi.

U pravu je tuženik G. L. kada u žalbi ističe da je u to vrijeme, kao zakonski zastupnik odnosno otac mlt. tužiteljice E. I., tada L., imao pravo podići za nju novac na ime naknade štete za smrt njezine majke, no nije u pravu kada tvrdi da je taj novac mogao trošiti, odnosno njime raspolagati bez odobrenja C. za socijalnu skrb Ž., a takvo odobrenje, kako to proizlazi iz spisa, a valjano zaključuje prvostupanjski sud, tuženik G. L. nije imao.

S obzirom da tuženik G. L. nije dokazao da je imao odobrenje C. za socijalnu skrb Ž. za ulaganje novca tužiteljice E. I., tada L., u poboljšanje životnog prostora u kući njegovih roditelja, to je valjano prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog vještačenja na okolnost utrošenih sredstava u uređenje prostora, kao nepotreban za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer kada je, kako to zaključuje i prvostupanjski sud, tuženik G. L. dobiveni novac mlt. tužiteljice E. I. trošio nezakonito, to onda nije za odluku u ovoj pravnoj stvari bitno da li je i koliko novaca utrošio za uređenje potkrovlja kako on to tvrdi tijekom postupka i sada u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, po stavu ovog suda, pravilan je također zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor tuženika G. L. radi prijeboja potraživanja, jer isti prema tužiteljici E. I. ne može valjano potraživati povrat odnosno isplatu, troškova njenog uzdržavanja, već bi takvo potraživanje mogao eventualno usmjeriti prema osobama koje su bile dužne, umjesto njega, uzdržavati mlt. tužiteljicu E. I..

Tuženik G. L. žalbom pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, pa tako i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, međutim iz obrazloženja žalbe ne proizlazi na koje troškove i iz kojeg razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 3. ZPP, jer je tužiteljica u pretežitom dijelu, gotovo u cijelosti, uspjela u sporu, a niti je prvostupanjski sud istoj dosudio troškove suprotno odredbi čl. 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife, pa da se ne ponavlja, u tom dijelu se tuženika Gorana Lučića upućuje na sadržaj obrazloženja pobijane presude sukladno odredbi čl. 375. st. 5. ZPP.

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika G. L., a da ni ovaj sud nije našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojem je istu tuženik G. L. pobijao žalbom, odnosno odlučiti kao u izreci.

Izreka presude suda prvog stupnja u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice E. I. preko dosuđenog iznosa a do ukupno traženog iznosa od 60.000,00 kn, a koji nije pobijan žalbom, ostaje nepromijenjena.

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 18. ožujka 2019.

S u d a c

Željko Đerđ