I Kž-841/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-841/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. L. I. zbog krivičnog djela iz čl. 198. st. 3. u vezi s čl. 198. st. 1. KZRH stare numeracije, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Rijeci od 14. listopada 1992. K-70/92, u sjednici održanoj 2. prosinca 1993. saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Turk Vladimira

p r e s u d i o j e:

Djelomično se uvažava žalba optuženog L. I., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni i optuženik L. I. za kriv. djelo iz čl. 192. st. 3. KZRH u vezi s čl. 192. st. l. KZRH (ranije čl. 198. st. 3. u vezi s čl. 198. st. l. ), zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim na temelju čl. 192. st. 3. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Žalba optuženika u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana i nepreinačeni dio presude suda prvog stupnja - potvrđuje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom Vojnog suda prvog stupnja oglašen je krivim L. I. zbog kriv. djela nasilničkog ponašanja iz čl. 198. st. 3. u vezi s čl. 198. st. l. KZRH (stare numeracije), te je na temelju čl. 198. st. 3. KZRH, a uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci.

Na temelju čl. 98. st. 1. ZKP (stare numeracije) naloženo je optuženiku i da nadoknadi troškove krivičnog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 15.000 HRD.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem branitelja odvjetnika mr. S. T. iz R., s istaknutim žalbenim osnovima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja predmeta, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a pri istom je prijedlogu ostao i zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske saslušan u sjednici vijeća ovog suda.

Žalba je djelomično osnovana.

Iako optuženik ističe da presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prema sadržaju žalbe radi se zapravo o prigovoru povrede krivičnog zakona. Žalitelj, naime, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da ponašanje optuženika prema oštećeniku predstavlja vršenje nasilja prema drugome i naročito bezobzirno ponašanje, a taj navod predstavlja osporavanje ispravnosti pravilne pravne oznake djela. Pri tome optuženik ne osporava žalbom da je on postupio upravo na način na koji je to utvrđeno izrekom pobijane presude, a naime da je dana 16. studenog 1991. godine oko 14 sati u M. L., nakon što mu je N. P. rukom dao znak da uspori vožnju osobnog vozila kojim je upravljao, a s obzirom na zapreku koja se nalazila na kolniku u blizini, zaustavio svoje vozilo, izišao iz istoga i bez ikakvog povoda šakom udario imenovanog u predjelu lica, a kada je ovaj od udarca pao na tlo, udario ga i nogom po glavi, zadavši mu pri tome udarno reznu ranu korijena nosa sa prijelomom nosnih kostiju, te krvne podljeve kapaka oko očiju, što predstavlja lake tjelesne ozljede. Također ne osporava da je u više navrata prekršajno kažnjavan i prekršajno prijavljivan zbog agresivnog ponašanja prema pojedincima na javnim mjestima, što se također pobijanom presudom utvrđuje. Smatra međutim da opisano njegovo ponašanje ne predstavlja kriv. djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 198. st. 3. u vezi s čl. 198. st. 1. KZRH (stare numeracije) stoga što prema stanovištu žalitelja nasilje u smislu tog propisa ne predstavlja jednokratni agresivni akt kojemu je cilj nanošenje lake tjelesne povrede, ako nema dodatnih elemenata iživljavanja. Uz to navodi da je događaj trajao kratko, a oštećenik se prije toga nepristojno i grubo ponašao prema njemu, pa smatra da se radi o kriv. djelu lake tjelesne povrede iz čl. 42. st. 1. KZRH (stare numeracije), a ne o kvalificiranom obliku kriv. djela nasilničkog ponašanja.

Kriv. djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 198. st. l. KZRH stare numeracije (čl. 192. st.l. KZRH nove numeracije) čini onaj tko grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugoga.

Optuženik je spisu priložio "nalaz specijaliste" (list 75) za koji tvrdi da je nalaz neurologa (specijalnost liječnika nije navedena, a i potpis je nečitak) u kojem se navodi da optuženik ima blaži premor ruku, da je napet, anksiozan, insomnia i razdražljiv, s postavljenom dijagnozom Psvchneurosis reactiva. Nalaz nosi datum 25. 3. 1992. godine. Djelo za koje je optuženik oglašen krivim počinjeno je 16. XI 1991. godine, dakle 5 mjeseci ranije. Optuženik je u obrani naveo da je u međuvremenu bio na ratištu, a njegovo je prvo ispitivanje u istrazi obavljeno 18. III 1992. godine. S obzirom na to, ovaj sud dijeli ocjenu pobijane presude, kako priložena liječnička dokumentacija o psihofizičkom stanju optuženika 5 mjeseci nakon djela ne pobuđuje sumnju da bi njegova uračunljivost bila isključena ili smanjena, te da stoga na temelju čl. 248. st. 1. ZKP nije bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika. Zato ni činjenično stanje nije u tom pogledu nepotpuno, pa je žalba podnesena zbog tog razloga neosnovna.

Međutim, osnovana je žalba zbog odluke o kazni.

Činjenica da je optuženik dobrovoljno pristupio HV i da se istakao u izvlačenju i spašavanju ranjenih i poginulih pripadnika HV u proboju za V., a što žalitelj dokazuje prilaganjem karakteristike Ministarstva obrane V.P. 1113/2 -Vinkovci od 5. 11. 1992. (u neovjerenoj fotokopiji), osobito je olakšavajuća okolnost, koje činjenice povezano s ostalim utvrđenim olakšavajućim okolnostima (neosuđivanost, priznanje djela i izraženo žaljenje) opravdava izricanje najmanje mjere kazne koja se uz primjenu propisa o ublažavanju kazne može izreći za to djelo, pa ga je ovaj Vrhovni sud osudio na tu kaznu, ocijenivši da će se i njome moći polučiti očekivana svrha prema čl. 31.OKZRH.

Slijedom izloženih razloga odlučeno je na temelju čl. 374. i 377. st. 1. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 2. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana,v.r.

mr. Horvatinović Ružica,v.r.