II Kž-448/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-448/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama opt. D. M. i R. S., podnijetim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1999., br. Kv-471/99 (K-96/99), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 19. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. D.M. i R.S. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. D.M. i R.S. po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a to u tijeku postupka nakon podnesene optužnice državnog odvjetnika protiv njih zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbe opt. D.M. i R.S., po braniteljima, s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Nisu u pravu žalitelji da nema osnova produljavati pritvor protiv njih po st. 1. čl. 102. ZKP/97, jer postoje okolnosti koje upućuju na mogućnost blažeg kažnjavanja (opt. M. - loše zdravstveno stanje), odnosno opt. S. nije počinio kazneno djelo iz optužnice.

Suprotno tome, već je ranijim rješenjima ovog suda (list spisa 172, 248 i 328 i 367) ukazano (u odnosu na opt. M., a jednako to sada vrijedi i za opt. S. ), a to se čini i ovaj put, iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da se protiv žalitelja provodi ovaj kazneni postupak na temelju podnesene optužnice državnog odvjetnika (list spisa, br. 335) zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je obvezna primjena mjere pritvora protiv njih po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice djelo je ostalo u pokušaju i dr.), temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja im blažih kazni, slijedom čega je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njih po toj pritvorskoj osnovi.

Okolnost istaknuta u žalbi opt. M., narušeno zdravlje, sve da je i točna (a nije, prema podacima spisa predmeta, u smislu da je njezinim boravkom u pritvoru ugrožen život iste kako to želi žalba prikazati), nije od bitnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja u odnosu na opt. M., jer se ta okolnost može eventualno utvrditi, u smislu odredbe čl. 56. st. 2. KZ, olakotnom okolnošću od strane raspravnog vijeća kao pravno relevantnom prigodom odluke o kažnjavanju iste (razumije se samo ako će opt. M. biti proglašena krivom i kažnjena), prema tome nije to okolnost temeljem koje zakon (unaprijed) propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja u smislu druge rečenice st. 1. čl. 102. ZKP/97.

To što žalitelj S. tvrdi da nije počinio kazneno djelo iz optužnice (smatra da je eventualno počinio djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje doista nije predviđen obvezatni pritvor) također nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja u odnosu na njega. Ovo stoga jer podnošenjem optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, on je osnovano sumnjiv da je i počinio to kazneno djelo, a postojanjem osnovane sumnje na počinjenje tog kaznenog djela, sukladno čl. 102. st. 1. ZKP/97, ostvaren je opći zakonski preduvjet da se protiv njega uopće može odrediti, a potom i produljavati mjera pritvora. Da li je on doista i počinio to kazneno djelo ili možda djelo na koje on žalbom ukazuje, ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je to stvar raspravnog vijeća suda prvog stupnja koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave.

Na temelju istaknutog i trebalo je o žalbama, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.