Rev-1586/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1586/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice B. R. ud. I. iz B., Republika Bosna i Hercegovina, zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika-protutužitelja H. R. pok. I. i drugotuženice-protutužiteljice F. R. supruge H., oboje iz B., Republika Bosna i Hercegovina, oboje zastupanih po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe i odstupa, te utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-574/09 od 5. svibnja 2009., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-61/08 od 4. prosinca 2008., dana 20. prosinca 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja H. R. i F. R. protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-574/09 od 5. svibnja 2009. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj sudio je:

"I. Utvrđuje se da tužiteljici B. R. ud. I. pripada pravo suvlasništvo za ½ dijela na kat.čest.br. 1803, kuća 58 m² i dvorište 193 m² u k.o. V., i to po osnovu bračne stečevine sa suprugom I. R. pok. I.

II. Slijedom utvrđenja iz točke I. ništav je ugovor o darovanju nekretnine koji je zaključen između I. R. kao darovatelj, te tuženika H. R. i F. R. kao odbarenika u odnosu na nekretninu iz točke I., i to u odnosu na suvlasnički dio od ½ dijela, pa su slijedom toga tuženici kao uknjiženi suvlasnici dužni trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnica za ½ dijela uz prethodno brisanje istog prava s njihova imena, i to na temelju ove presude i po pravomoćnosti iste.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.387,50 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

Utvrđuje se da su tuženici suvlasnici svaki za ½ dijela (zajedno za cijelo) zgrade i dvorišta kat.čest.br. 1803 k.o. V., te da tužiteljici ne pripadaju nikakva stvarna prava na istoj nekretnini, slijedom čega je tužiteljica dužna odstupiti od te nekretnine, na način da je u roku od 15 dana prepusti tuženicima u posjed, slobodnu od osoba i njenih stvari, te se u buduće kaniti svakog ometanja tuženika na toj nekretnini, pod prijetnjom prisilnog uvođenja u posjed tuženika i novčanog kažnjavanja tužiteljice.“

Rješenjem o privremenoj mjeri zabranjeno je tuženicima-protutužiteljima H. R. i F. R. vršenje građevinskih radova sa svrhom uređenja prostorija u potkrovlju zgrade na kat. čest. br. 1803 k.o. V., pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 10.000,00 kuna za svakoga, kao i daljnjeg novčanog kažnjavanja, sve dok se ne povinuju ovoj zabrani, dok je u preostalom dijelu prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen. Odlučeno je da izrečena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parnice o predmetu spora, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo provođenje.

Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-574/09 od 5. svibnja 2009. djelomično je odbio kao neosnovanu žalbu tuženika-protutužitelja i potvrdio točku I. i III. prvostupanjske presude te rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj P-61/08 od 4. prosinca 2008. (točka 1. izreke).

Istom presudom preinačena je točka II. prvostupanjske presude tako što je utvrđeno da je ništav ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između I. R. kao darovatelja te tuženika H. R. i F. R. kao daroprimatelja u odnosu na nekretninu katastarske oznake čest. 1803 k.o. V., u naravi kuća površine 58 m² i dvorište površine 193 m² i to u odnosu na suvlasnički dio od ½ pa su slijedom toga tuženici kao uknjiženi suvlasnici dužni trpjeti brisanje toga prava sa njihova imena, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavnosti ugovora o darovanju kao posljedica utvrđenja iz točke I. izreke prvostupanjske presude i radi uknjižbe tužiteljice kao suvlasnice za ½ dijela, odbija kao nesnovan.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici-protutužitelji H. R. i F. R. pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

U reviziji je nadalje u bitnome navedeno da je Županijski sud u Zadru pobijanom presudom, a glede uvjeta za valjanost darovnog ugovora, sudio protivno dosadašnjoj sudskoj praksi, te da je uveo novu, do tada nepoznatu sudsku praksu kojom se ignorira, odnosno kojom se oduzima svaka važnost uknjižbi prava vlasništva u slučajevima, kada je kod darovnog ugovora izostala i predaja i obavezna forma bilo sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta. Navodi da je ovakvu „novu“ praksu isti županijski sud već istakao u ovom istom predmetu u ranijoj ukidnoj odluci.

Revidenti nadalje navode da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa već postojećom sudskom praksom istaknutom u više presuda Vrhovnog suda RH i to primjerice u presudama poslovni broj Rev-459/83 od 2. veljače 1984., Rev-406/88 od 12. listopada 1988., Rev-412/88 od 28. rujna 1988., Rev-880/89 od 11. listopada 1989. i Rev-983/01 od 22. siječnja 2002.

Nastavno se navodi da je drugostupanjski sud ugrozio jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana pogrešnim pravnim shvaćanjem da su bračni drugovi i nakon početka primjene Obiteljskog zakona zajedničari u pogledu imovine stečene u braku, a samim time da se primjenjuje prisilna norma Zakona o braku i porodičnim odnosima o ništavosti raspolaganja jednog bračnog druga bez suglasnosti drugoga.

Tuženici–protutužitelji su nadalje naveli da pobijaju drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, iznijeli su obrazloženje za navedene revizijske razloge te opširno izložili tijek postupka koji je prethodio ovom revizijskom, i konačno predložili da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice, a prihvati protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima dosuditi troškove parničnog postupka uključivši troškove revizije u iznosu od 1.350,00 kuna.

Revizija je nedopuštena.

Izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) može se podnijeti ako protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Zato je ovaj sud ispitao dopuštenost redovne revizije koju stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

U ovom slučaju ne radi se o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP. Zato je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij od 100.000,00 kuna koji u ovom slučaju nije ispunjen jer vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva iznosi 50.000,00 kuna, a presumirana vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva također 50.000,00 kuna ( čl. 40. st. 5. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu izvanredna revizija unatoč vrlo opširnim i sadržajnim navodima o tijeku parničnog postupka, te navodima o bitnim povredama odredaba postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nema potreban sadržaj propisan citiranom odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, jer u njoj nije određeno naznačeno ni jedno pravno pitanje.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da umjesto revidenta formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 385. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Zato je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 20. prosinca 2013.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.