I Kž-667/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 667/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Frančula mr. Rudolfa kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. G. D. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. i 2. KZH, odlučujući o žalbi mlt. I. K., podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1992. Km-12/91, u sjednici održanoj 21. listopada 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja

Hrvatske Pavković Petra,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba mlt. I. K. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, zbog kriv. djela razbojništva iz čl. 132. st. 2. KZH izrečena je prema mlt. G. D., mlt.

I. K. i mlt. P. D. odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike na neprekidni boravak u trajanju od mjesec dana, time da će se nakon izvršenja te mjere izvršavati odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a mlt. K. K. je zbog istog kriv. djela izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar po tri sata dnevno u trajanju od petnaest dana.

Temeljem čl. 486. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

I Kž 667/1992-3

Protiv tog rješenja podnio je žalbu mlt. I. K., zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, te predložio da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači i postupak prema njemu obustavi, odnosno da mu se izrekne samo odgojna mjera pojačane brige i nadzora i ujedno je zahtijevao obavijest o sjednici drugostepenog vijeća.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73 od 31. prosinca 1991. i br. 25 od 29. travnja 1992. g.) stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, jer je citiranom odredbom propisano da se odredbe Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća, ne primjenjuju.

Žalba mlt. I. K. nije osnovana.

Nije u pravu maloljetnik kada smatra da je povrijedjen krivični zakon, te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdjeno.

Maloljetnik u svojoj žalbi ističe da kritične zgode nije postojao dogovor za traženje novca, već da se samo razgovaralo o nedostatku novca, zatim da za suizvršilaštvo nedostaju bitni elementi, a sila koja je primijenjena i u kojoj je i on sudjelovao, da nije primijenjena u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, već isključivo radi udaranja.

Medjutim prvostepeni sud je analizirao i temeljito ispitao kako obrane svih maloljetnika, tako i saslušanih svjedoka, te sve okolnosti pod kojima se krivično djelo dogodilo i s pravom našao da se u radnjama maloljetnika, pa i mlt. I. K. iscrpljuju obilježja krivičnog djela razbojništva u grupi, za koje utvrdjenje je dao iscrpne i uvjerljive razloge.

Sve činjenice i okolnosti koje je prvostepeni sud u provedenom postupku utvrdio traženje novca od oštećenika V.

I Kž 667/1992-3

P., a od strane mlt. G. D. i mlt. I. K., time da su ostali maloljetnici pritom bili u neposrednoj blizini i daje prethodno izmedju maloljetnika bilo govora o novcu i da mlt. G. D. i mlt. I. K. nedostaje novca, zatim činjenica da se maloljetnici nisu zadovoljili dobivenim novcem od oštećenika u iznosu od 10 HRD, već je mlt. G. D. nakon toga zatražio od oštećenika da mu dade sav novac, što je ovaj odbio, pa su ga svi maloljetnici počeli udarati, a mlt. G. D. mu je zatim iz novčanika izvadio 300 HRD - upućuju na ispravnost zaključka prvostepenog suda da su maloljetnici, pa i mlt. I. K., svojim ponašanjem kritične zgode ostvarili obilježja kriv. djela iz čl. 132. st. 2. KZH, a pritom nije ni od kakvog značaja tko je tražio novac (iako je u provedenom postupku utvrdjeno da je i mlt. I. K. tražio novac), odnosno tko je iz grupe konkretno oduzeo 300 HRD i započeo s udaranjem oštećenika.

Nije stoga osnovana žalba mlt. I. K. zbog povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Bez osnova se žali maloljetnik i zbog izrečene odgojne mjere.

Naime, imajući u vidu psihička svojstva maloljetnika, njegov dosadašnji odgoj, osobne prilike i uvjete u kojima živi, njegovu nezrelost i nestabilnost, zatim težinu djela i okolnosti pod kojima se djelo dogodilo, kao i mišljenje i prijedloge stručnih osoba, ovaj drugostepeni sud nalazi da je prema ovom maloljetniku zaista potrebno primijeniti kratkotrajnu mjeru upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike radi utjecaja na njegovu ličnost i vladanje, a nakon toga odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora.

Iz svih izloženih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Frančula mr. Rudolf v.r.