Rev-1420/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1420/12-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., kojega zastupa J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojega zastupa Z. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2198/09-2 od 21. rujna 2010., kojom je u pobijanom dijelu preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-7830/06 od 22. listopada 2008., dana 24. studenoga 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 11.928,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 7.702,20 kn. Ujedno je tužbeni zahtjev u iznosu od 5.500,00 kn odbijen te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 658,80 kn.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 3.001,20 kn i 2.0025,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu dosuđenjem pravične naknade.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 2. ZPP).

Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti izvore prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj kao važna pitanja navodi

"Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 1092. ZOO-a."

Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 1100. ZOO-a."

Obrazlažući važnost prvog pitanja navodi "da je pravno pitanje pod 1. važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer je Županijski sud u Zagrebu u pobijanoj odluci po prvi put zauzeo stav koji je suprotan kogentnim odredbama ZPP-a, jedinstvenom stavu sudske prakse i pravne teorije da su stranke te koje određuju granice raspravljanja, te je sud raspolaganje istih dužan uvažiti, osim ako je raspolaganje stranke u suprotnosti s odredbom čl. 3. st. 3. ZPP-a".

Obrazlažući važnost drugog navedenog pitanja navodi da izraženo pravno shvaćanje u pobijanoj odluci nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se kod odmjeravanja pravične naknade za neimovinsku štetu trebaju uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

U reviziji nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke nižestupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

Da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da nije podudarno s praksom revizijskog suda.

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Budući da je slijedom navedenog podnesena revizija nedopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. studenoga 2015.

Sutkinja:

Jasenka Žabčić, v.r.