Gr 1-253/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 253/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. P., kojeg zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u B., protiv tuženika D. F. iz P., radi naknade štete, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Poreču-Parenzo koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-106/11 od 18. ožujka 2011. i Trgovačkog suda u Rijeci koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj P-2675/11 od 30. svibnja 2011., 30. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

U ovom predmetu stvarno nadležan je Općinski sud u Poreču-Parenzo.

Obrazloženje

Općinski sud u Poreču-Parenzo se rješenjem poslovni broj P-106/11 od 18. ožujka 2011. oglasio se stvarno nenadležnim i ustupio predmet Trgovačkom sudu u Rijeci. U obrazloženju navodi da je tužitelj u ovom sporu pravna osoba, a tuženik odvjetnik koji je sukladno odredbi čl. 18. st. 2. Zakona o porezu na dohodak osoba koja se bavi slobodnim zanimanjem pod čim se osobito smatra i samostalna djelatnost odvjetnika koji su po osnovi obveznog osiguranja upisani u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Prema odredbi čl. 167. istog zakona propisano je da se dohotkom od samostalna djelatnosti smatra dohodak od obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva. Stoga Općinski sud u Poreču zaključuje da su stranke u ovom postupku pravna osoba i odvjetnik koji je po svom zanimanju izjednačen s obrtnikom, pa je prema odredbi čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP) u ovom postupku radi naknade štete nadležan trgovački sud.

Trgovački sud u Rijeci, smatrajući se stvarno nenadležnim, na temelju odredbe čl. 22. st. 1. ZPP dostavio je predmet ovom sudu radi donošenja odluke o sukobu nadležnosti. Smatra da prema Zakonu o odvjetništvu, kao posebnom zakonu, nije određeno da je odvjetnik trgovac ili druga osoba predviđena odredbama čl. 34.b toč. 1. i 2. ZPP, odnosno taj zakon ne sadrži takve odredbe iz kojih bi proizlazila nadležnost trgovačkog suda u konkretnom predmetu.

Za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan je Općinski sud u Poreču-Parenzo. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj trgovačko društvo, dakle pravna osoba, a da je tuženik odvjetnik. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio zbog nepravovremenog podnošenja troškovnika u sudskom postupku u kojem je tuženik kao punomoćnik zastupao tužitelja.

Prema odredbama čl. 34.b toč. 1. ZPP propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca ako se radi o sporu u svezi sa njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.) odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01 i 49/03 – pročišćeni tekst) obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 3. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, dok je prema st. 3. istog članka, obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz st. 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

Prema odredbama čl. 1. st. 2. ZTD osobe koje se bave slobodnim zanimanjem uređenim posebnim propisima smatraju trgovcima u smislu ovog zakona samo ako je to u tim propisima određeno.

Prema odredbi čl. 2. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) samostalnost i neovisnost odvjetništva ostvaruje se osobito samostalnim i neovisnim obavljanjem odvjetničkog posla kao slobodne djelatnosti.

Zakon o odvjetništvu, kao poseban zakon, ne određuje odvjetnika kao trgovca ili drugu osobu predviđenu odredbama čl. 34.b toč. 1. i 2. ZPP odnosno ne sadrži takve odredbe iz kojih bi proizlazila nadležnost trgovačkog suda u konkretnom predmetu. Pri tome nisu odlučne odredbe Zakona o porezu na dohodak, jer se prema odredbama tog zakona utvrđuje i plaća porez na dohodak (čl.1.)

Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ u sporu koji bi navedenom odredbom čl. 34.b toč. 1. ZPP bio stavljen u nadležnost trgovačkog suda, pa predmeti spor prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP spada u nadležnost općinskih sudova, u ovom slučaju Općinskog suda u Poreču (čl. 47. st. 1.ZPP)

Iz navedenih razloga na temelju čl. 23. st. 2. i 3. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2011.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.