II Kž-644/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 644/09-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 23. rujna 2009. godine, broj K-16/09 (Kv-195/09), o produljenju pritvora tijekom postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 05. listopada 2009. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07), produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. B. B. putem branitelja O. D., odvjetnika iz D., te predlaže ukinuti pritvor optuženiku i odmah ga pustiti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da protiv opt. B. B. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, pri čemu se ništa značajnije nije izmijenilo od donošenja prethodnog rješenja ovog suda od 24. srpnja 2009. godine broj II Kž-483/09 kojim je odbijena žalba optuženika, a niti se sada u žalbi navode nove odlučne okolnosti.

II Kž 644/09-4

Naime, utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz okolnosti djela koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, ranije osuđivanosti, nalaza vještaka psihijatra te ranijih fizičkih i verbalnih sukoba s oštećenikom.

Konkretno, optuženik se tereti da je počinio kazneno djelo pokušaj ubojstva na način da je tijekom verbalnog i fizičkog sukoba s oštećenikom, izvadio nož i oštećeniku zadao ubod u predio trbuha. Iz podataka u spisu proizlazi dugogodišnja netrpeljivost između optuženika i njegove izvanbračne supruge s jedne strane i oštećenika s druge strane, a koja je vezana za nerazriješene emotivne odnose između oštećenika i izvanbračne supruge optuženika. Nadalje, činjenica da je optuženik sklon nasilnom ponašanju proizlazi iz okolnosti da je isti već u dva navrata osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. u vezi st. 2. 2. Kaznenog zakona, pa s obzirom na ovaj kazneni postupak i osnovanu sumnju da je počinio inkriminirano djelo, za zaključiti je da prijašnja osuđivanost nije imala preventivnog i pozitivnog utjecaja na optuženika u smislu da se kloni situacija koje mogu rezultirati kaznenim djelom. Kad se uz to uzme u obzir da je vještak psihijatar utvrdio da je optuženik više godina imao poteškoća u kontroli svojih impulsa i ponašanja, tada sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti čine osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik ponoviti kazneno djelo na štetu oštećenika, te je utemeljena mjera pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom posutpku.

Žalbom se osporava ova opasnost s tvrdnjom da se prijašnja osuđivanost ni na koji način ne odnosi na ovaj kazneni postupak. Međutim, prema podacima spisa, uistinu prijetnje (čl. 129. st. 3. Kaznenog zakona) koje su bile predmet prijašnjih postupaka nisu bile upućene ovom oštećeniku, ali okolnost osuđivanosti zbog takvih kaznenih djela indikativna je za procjenu prijašnjeg ponašanja optuženika i njegovog uobičajenog načina rješavanja sukoba. Dalje žalba ističe da je optuženik i do sada izbjegavao sukobe s oštećenikom, kao i da je oštećenik na glavnoj raspravi naveo da više nema namjeru provocirati slične konflikte, pa da stoga nema opasnosti od ponavljanja djela. Niti ovaj žalbeni navod za sada nije prihvatljiv i ne predstavlja dovoljno jamstvo da ubuduće neće dolaziti do sličnih situacija, koje bi mogle eskalirati novim kaznenim djelom. Prema tome, u ovom trenutku se jedino pritvor ukazuje kao efikasna mjera sa ciljem ostvarivanja specijalne prevencije kod žalitelja.

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. listopada 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.