Rev-1326/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1326/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. P. iz Z., drugotužitelja S. P. iz Z., trećetužiteljice K. K., rođene P., iz S. i četrvtotužiteljice R. S. rođene P. iz Z., svih zastupanih po punomoćnicima F. K. i A. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Grada Z., zastupanog po punomoćnici S. K., diplomiranoj pravnici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-207/06 od 9. rujna 2008. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1085/04 od 8. studenog 2005., u sjednici održanoj dana 28. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-207/06 od 9. rujna 2008. i sudi tako da se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1085/04 od 8. studenog 2005.

Obrazloženje

Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-1085/04 od 8. studenog 2005. odbio je tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud naloži tuženiku Gradu Z. isplatiti tužiteljima 1) I. P., 2) S. P., 3) K. K. i 4) R. S. temeljem Rješenja o naknadi Ureda za imovinsko-pravne odnose Zadarske županije, Klasa:UP-I-944-07/94-01/43 od 15. prosinca 1997. zatezne kamate (na plaćeni glavni dug od ukupno 1.092.288,44 kune), a koje kamate teku od 15. prosinca 1997. po kamatnoj stopi od 18% godišnje, a od 1. srpnja 2002. po kamatnoj stopi od 15% godišnje do isplate pojedinih iznosa glavnice izraženih u apsolutnim iznosima i to:

- 32.165,67 kn (slovima: tridesetdvijetisućestošezdesetpetkuna i 67/100) od 15. prosinca 1997. do 16. listopada 1998. kao dana isplate prvog dijela naknade od ukupno 218.445,68 kn,

- 191.185,27 kn (slovima: stodevedestjednatisućastoosamdesetpetkuna i 27/100) od 15. prosinca 1997. do 23. listopada 2000. kao dana isplate drugog dijela naknade od ukupno 374.161,48 kn,

- 509.968,97 kn (slovima: petstodevettisućadevetstošezdesetosamkuna i 97/100) od 15. prosinca 1997. do 12. studenog 2003. kao dana isplate trećeg dijela naknade od ukupno 499.621,32 kn,

sve još i sa zakonskom zateznom kamatom na ukupni novčani iznos od 733.319,91 kn (slovima: sedamstotridesettritisućetristodevetnaestkuna i 91/100) po kamatnoj stopi od 15% godišnje počev od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate.

Odbijen je i zahtjev svih tužitelja za naknadu parničnih troškova, a tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-207/06 od 9. rujna 2008. prihvatio je žalbu tužitelja te preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženiku Gradu Z. naloženo je naknaditi tužiteljima 1) I. P., 2) S. P., 3) K. K. i 4) R. S. parnični trošak u iznosu od 63.728,80 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji su u odgovoru na reviziju i predložili odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a) u vezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji, jer pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost.

Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu zateznih kamata na plaćeni glavni dug od ukupno 1.092.288,44 kune. Polazeći od toga da predmet spora nije zahtjev o pravnoj osnovi za izvlaštenje ili na utvrđivanje pravilnosti i zakonitosti upravnog rješenja, već ima značaj imovinskopravnog zahtjeva na isplatu, radi se o zahtjevu u sporu koji ide u sudsku nadležnost na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP-a. Time što je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude analizirao učinke rješenja donesenih u postupku izvlaštenja, nije prekoračio okvire sudske nadležnosti.

Osnovano međutim revident ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava. Naime pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilna primjena odredbe čl. 25. toč. 8. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94 - dalje: ZOI) u odnosu na pravo vlasnika deposedirane nekretnine na zateznu kamatu na utvrđenu naknadu kada takvo pravo ne proizlazi iz rješenja o naknadi.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je Rješenjem SO Z. o deposedaciji zemljišta broj UP-I-08-P-3014/1985 od 3. lipnja 1987. deposedirano građevinsko zemljište, ranije vlasništvo P. I., S., K. i R., u korist bivše Općine Z., radi reguliranja „R.“ u Z. u svrhu stambene i komunalne izgradnje, pri čemu vlasnicima nije isplaćena naknada,

- da je rješenjem o naknadi Zadarske županije, Ureda za imovinskopravne sporove Klasa: UP-I-944-07/94-01/43 od 15. prosinca 1987. naloženo Gradu Z. isplatiti vlasnicima po 273.057,12 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja (točka 1.), a ukoliko Grad Z. ne isplati dužni iznos iz točke 1. rješenja u navedenom roku, dužan je navedenim osobama isplatiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja tog rješenja do isplate,

- da Grad Z. nije odmah na temelju prvostupanjskog rješenja izvršio isplatu naknade, namirenje da je uslijedilo u novcu i kroz vrijednost predanog stana sukladno naknadnim nagodbama, djelomično i prije pravomoćnosti rješenja, a djelomično u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, pri čemu u dug nije obračunata i izmirena zatezna kamata za razdoblje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do namirenja

Prvostupanjski sud je na temelju ovakvih utvrđenja našao da je pravna osnova novčanog zahtjeva za isplatu naknade rješenje doneseno u upravnom postupku. S obzirom na to da je korisnik deposediranog zemljišta ispunio obveze iz rješenja, da vlasnicima ne pripada pravo na zateznu kamatu bez obzira na sadržaj odredbe čl. 25. točka 8. ZOI. Drugostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio da iz odredbe čl. 25. točka 8. ZOI proizlazi obveza korisnika izvlaštenja platiti zatezne kamate na utvrđenu naknadu tržišne vrijednosti izvlaštene nekretnine za razdoblje od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, i da nije odlučno kada je rješenje o izvlaštenju i rješenje o naknadi postalo pravomoćno.

U okolnostima konkretnog slučaja tužitelji nemaju pravo na zatezne kamate koje su predmetom ovoga spora.

Postupak izvlaštenja uređen je odredbama ZOI, prema kojima rješenje o prijedlogu za izvlaštenje donosi nadležno (upravno) tijelo u upravnom postupku. Propisano je da rješenje kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje pored ostalog sadrži i obvezu korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate (čl. 25. toč. 8. ZOI).

U konkretnom slučaju o pravu na naknadu za izvlaštenu nekrentinu odlučeno je Rješenjem o naknadi Zadarske županije, Ureda za imovinskopravne sporove, koje rješenje predstavlja upravni akt. Rješenjem je korisniku izvlaštenja naloženo isplatiti dužnu naknadu vlasnicima nekretnine u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja, a tek ako ne ispuni obvezu u roku navedenom u rješenju, na utvrđenu naknadu teče zatezna kamata od donošenja rješenja.

Proizlazi, dakle, da je o pitanju koje se u ovoj parnici javlja kao prejudicijelno, a odnosi se na dospjelost obveze korisnika izvlaštenja na isplatu naknade i tijek zateznih kamata, već pravomoćno odlučeno u upravnom postupku, kao o glavnom pitanju. Nastavno tome, a u skladu s odredbama čl. 12. st. 1. ZPP (argumentum a contrario), sud je u ovoj parnici vezan tim pravomoćnim upravnim aktom u smislu da se isti smatra zakonitim.

S obzirom na nespornu činjenicu da je korisnik izvlaštenja ispunio novčanu obvezu iz rješenja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, nije dužan platiti zateznu kamatu. Zato je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika te preinačiti drugostupanjsku presudu po čl. 395. st. 1. ZPP i potvrditi presudu suda prvog stupnja kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

U Zagrebu, 28. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.