Rev-x-631/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 631/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Željka Glušića, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz Š., koju zastupaju punomoćnici E. F. i S. F., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. F. i S. F. u S., protiv tuženice C. o. d.d. Z., F. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-551/10 od 30. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 557/07 od 26. studenoga 2009., u sjednici održanoj 22. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 86.800,00 kuna i materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće u iznosu od 960,00 kuna.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-551/10 od 30. ožujka 2010. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-557/07 od 26. studenoga 2009. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege i odluka o troškovima postupka pa se predmet u tom dijelu

enje.

vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđ

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Tuženik C. o. d.d. Z., F. S. dužan je tužiteljici J. S. iz Š. broj …, platiti nematerijalnu štetu u iznosu od 98.193,00 kuna (devedesetosamtisućastodevedesettrikune), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 26. studenog 2009. godine, pa do dana plaćanja kao i materijalnu štetu u iznosu 14.040,00 kuna (četrnaest tisućačetrdesetkuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. studenog 2009. godine pa do isplate, sve po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, u roku od 15 dana.

II. S viškom tužbenog zahtjeva na ime nematerijalne štete u iznos od 86.800,00 kuna (osamdesetšesttisućaosamstokuna) i materijalne štete u iznosu od 191.320,00 kuna (stodevedesetjednutisućutristodvadesetkuna) i kao i zahtjeva za kamatu tužiteljica se odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice S. J., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 26. studenog 2009. godine, broj: P-557/07 u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, te u dijelu u kojem je pod toč. III. izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalno prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to po mogućnosti drugom sucu pojedincu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete po zatraženim osnovima i za naknadu materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće.

Pobijana drugostupanjska presuda je, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete i za naknadu materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće, ispitana u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne (osim štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova) i materijalne štete koju je pretrpjela zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 22. listopada 1995., kada je na tužiteljicu, kao pješakinju naletio automobil u mjestu Š., S.

U revizijskom stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženice, odgovornost tuženice za štetu u omjeru od 80%, odnosno doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i nastaloj šteti u omjeru od 20% i da je tužiteljici pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 24.000,00 kuna.

Nadalje, nije sporno niti da je tuženica tužiteljici nakon štetnog događaja i tijekom vođenja ovog postupka na ime naknade štete isplatila iznos od 13.000,00 kuna (18. svibnja 1996.), iznos od 108.000,00 kuna (11. siječnja 1997.) te iznos od 52.007,00 (27. studenog 2006.).

Sporna je visina dosuđenih pravičnih novčanih naknada tužiteljici po svim utuženim osnovima štete.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 22. listopada 1995. zadobila teške tjelesne ozljede i to: natučenje glave, nagnječenje mozga, moždanu komu, prijelom zdjelice i čašice desnog kuka s iščašenjem, prijelom desne potkoljenice i traumatski šok;

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 70%;

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela strah;

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje većeg stupnja u vidu otežanog hoda, teške pokretljivosti, šepanja, ožiljaka od traheotomije i ožiljaka s prednje strane desne potkoljenice nakon vađenja fiksatora;

- da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega druge osobe u razdoblju nakon štetnog događaja, odnosno otpuštanja sa bolničkog liječenja 13. prosinca 1995. u razdoblju od 6 mjeseci, a nadalje tri mjeseca,

sudovi su na temelju odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne

čno prihvatili

novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) djelomi tužbeni zahtjev. Pritom su sudovi, odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu nematerijalne štete, ukupno utvrđenu pravičnu novčanu naknadu tužiteljice (iznos od 271.200,00 kuna), koja bi joj pripadala s obzirom na omjer odgovornosti tuženice od 80%, umanjili za iznose koje je tuženica nesporno isplatila tužiteljici i to iznos od 13.000,00 kuna (18. svibnja 1996.), iznos od 108.000,00 kuna (11. siječnja 1997.) te iznos od 52.007,00 (27. studenog 2006.) pa su tužiteljici s osnova nematerijalne štete dosudili iznos od 98.193,00 kune. Nadalje, tužiteljici su za tuđu pomoć i njegu na temelju odredbe čl. 195. st. 1. ZOO dosudili iznos od 14.040,00 kuna, umanjivši dosuđeni iznos u omjeru od 20%, koliko je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja i nastale štete.

Sudovi su djelomično odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 86.800,00 kuna i za naknadu materijalne štete u iznosu od 191.320,00 kuna. Sudovi su ocijenili da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je trpjela materijalnu štetu osnova uništene odjeće i obuće u iznosu od 960,00 kuna. Također su ocijenili da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega za razdoblje od 15. listopada 1997. do donošenja prvostupanjske presude pa su odbili tužbeni zahtjev po tom osnovu.

Suprotno tvrdnji revidentice u drugostupanjskoj presudi u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete po zatraženim osnovima i za naknadu materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće, kao i u presudi prvostupanjskog suda u tom dijelu, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da nižestupanjske presude u tom dijelu ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11.

ZPP koju tužiteljica ističe u reviziji.

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđeno činjenično stanje odnosno utvrđeni omjer smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i tvrdi da smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi najmanje 75%.

U odnosu na taj revizijski navod treba istaknuti da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi tužiteljice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete i materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog, revizijskog suda.

Kako tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revidentica u reviziji neosnovano prigovara da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo pri dosuđivanju pravične novčane naknade s osnova nematerijalne štete. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljici je dosuđena pravična novčana naknada po svim osnovima nematerijalne štete koje je primjerena zbog čega je konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 200. ZOO.

Nadalje, sudovi su također pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete za uništenu odjeću i obuću ocijenivši da tužiteljica tijekom postupka nije ničim dokazala da je pretrpjela tu štetu.

S obzirom da nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revizija tužiteljice je, na temelju čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 86.800,00 kuna i materijalne štete s osnova uništene odjeće i obuće u iznosu od 960,00 kuna.

Međutim, revizija tužiteljice je osnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom.

U pravu je revidentica kada u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Sudovi u obrazloženjima svojih odluka navode da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da joj je potrebna trajna tuđe pomoć i njega, a da iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka dr. N., dr. B. i Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da tužiteljici nije potrebna trajna pomoć i njega.

Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. V. F. Š. i prof. dr. sc. V. Š. od 5. veljače 2009. (list 208 spisa) proizlazi da prihvaćaju nalaz i mišljenje prof. dr. N., prema kojem je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna 3 mjeseca 3 sata dnevno zbog ozljeda kuka, koljena i gležnja, ali da smatraju i ocjenjuju da je tuđa njega i pomoć tužiteljici zbog ozljeda glave bila potrebna kroz 6 mjeseci 5 sati dnevno, kroz 3 mjeseca 3 sata dnevno te 2 sata dnevno trajno. Dakle, vještaci prof. dr. sc. V. F. Š. i prof. dr. sc. V. Š. su u svom nalazu i mišljenju ocijenili da je tužiteljici potrebna trajna pomoć i njega druge osobe.

Vještaci prof. dr. sc. V. F. Š. i prof. dr. sc. V. Š. nisu u svojoj usmenoj dopuni nalaza i mišljenja datoj na ročištu održanom 20. listopada 2009. (list 225 spisa) odstupile od pisanog nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da je tužiteljici trajno potrebna tuđa pomoć i njega, kako su to pogrešno zaključili nižestupanjski sudovi.

Zbog navedenog tužiteljica u reviziji osnovano ističe da su obrazloženja nižestupanjskih presuda u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio tih presuda u odnosu na tužbeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu proturječna nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. V. F. Š. i prof. dr. sc. V. Š.

Iz navedenog slijedi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog koje je revizija podnesena pa je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo reviziju tužiteljice prihvatiti, ukinuti pobijani dio drugostupanjske i prvostupanjske presude i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u smislu čl. 154. ZPP ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu povredu te donijeti novu i zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 22. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.