Legislator Case Law & Legislation
I Kž-325/2000-4 AI generated

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding acquittal based on self-defense in a bicycle incident.

Case Number I Kž-325/2000-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of attempted murder. The prosecutor argued the trial court incorrectly accepted the defendant's self-defense claim despite inconsistencies in his story regarding a bicycle collision with an aggressor. The court ruled that the defendant's account was not contradictory given the context of the attack and the lack of contrary evidence, thereby upholding the original decision.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. toč. 1. ZKP; čl. 123. st. 1. ZKP; čl. 387. ZKP: A higher court must uphold a first-instance acquittal based on self-defense if the defense is not contradicted by evidence and the accused's narrative remains logically consistent with the circumstances of the attack.

Keywords

AI generated
self-defense attempted murder prosecutor appeal acquittal contradictory evidence criminal procedure second instance

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. toč. 1. ZKP
godine broj K-53/99, na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP oslobodio je od optužbe M.R.
čl. 123. st. 1. ZKP
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl.
čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. ZKP
ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
čl. 387. ZKP
S obzirom na sve navedeno, kao i utvrđenja, te zaključke prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-325/00-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Ane Garačić i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 24. ožujka 2000. godine broj K-53/99, u sjednici održanoj 13. ožujka 2002. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru, presudom od 24. ožujka 2000. godine broj K-53/99, na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP oslobodio je od optužbe M.R. da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 6. srpnja 2000. godine broj DOKŽ-906/00, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud nekritično prihvatio obranu optuženika i na osnovu te obrane pogrešno zaključio da se nalazio u nužnoj obrani. Ujedno ukazuje i na nedosljednosti u obrani, jer da optuženik najprije navodi da ga je oštećenik pokušavao udariti šakom i da nije uspio, da bi zatim navodio da ga je držao za njegovu lijevu ruku, a nelogičnim nalazi i opis vađenja noža.

Protivno žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je opravdan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik postupao u nužnoj obrani kritične zgode.

Naime, u situaciji kada oštećenik prihvaća blagodat i ne želi svjedočiti opravdano prvostupanjski sud prihvaća obranu optuženika koja, protivno žalbenim navodima, nije proturječna i nelogična, nije u proturječju niti s provedenim dokazima, pa prema tome nije niti neprihvatljiva.

U tijeku postupka optuženik je bio izričit u navodu da je na biciklu vozio mlijeko na sabiralište kada ga je zaobišao osobni automobil, stao ispred njega i iz njega je izašao oštećenik, daleko mlađi i jači od njega i navalio na njega šakama, prijeteći mu.

U istrazi je naveo da ga je oštećenik srušio, bio nad njim kada je izvukao nož iz desnog džepa kaputa, mahao njime i tako povrijedio oštećenika.

Na glavnoj raspravi detaljnije opisuje taj sukob navodeći da ga je oštećenik srušio sa bicikla zgrabivši ga za ramena, da se branio i u jednom momentu dok su se hrvali da se uspio podići i primiti guvernal bicikla. Oštećenik ga je ponovno zgrabio i počeo vući na travnatu površinu, pokušavao ga i udariti, pri čemu se on izmicao. Dok je trajao taj sukob uspio je desnu ruku zavući u džep jakne i izvući nož i njime mahnuti prema oštećeniku, te ga tada najvjerojatnije i ozljediti. Na posebno pitanje pojašnjava da je nož izvadio u trenutku kada ga je oštećenik držao sa svoje obje ruke za njegovu lijevu ruku i vukao ga prema zemlji.

Ovakva obrana optuženika nije proturječna sama sebi budući nije sporno da je sukob trajao, da se optuženik čak uspio i pridići u namjeri da pobjegne, da ga oštećenik i dalje napada, hvata i vuče i za prihvatiti je i da ga pokušava udariti, kako to navodi optuženik, čemu uspijeva izmaknuti očigledno i zbog alkoholiziranosti oštećenika, jer je utvrđeno da je oštećenik u trenutku događaja bio pijan (list 13 spisa).

Navod da ga oštećenik drži za lijevu ruku u trenutku kada vadi nož nije proturječan ostalom dijelu obrane, s obzirom da cijeli sukob traje i ima svoj tijek u kojem sudionici mijenjaju položaje, a protivnim dokazima sud nije raspolagao, niti ih državni odvjetnik sada nudi u žalbi.

Osim toga, kada se ima u vidu fotoelaborat, potvrđena je obrana i u dijelu u kojem optuženik opisuje nož. Radi se o malom nožu bez špice, koji je očigledno služio optuženiku za jelo, kako to navodi, a upotrijebio ga je kritične zgode upravo na način kako opisuje, mašući njime ispred oštećenika, što je potvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem po prof.dr. J.Š., koji navodi da je oštećenik ozljedu zadobio povlačenjem oštrice noža pri čemu je bitna oštrina predmeta, dok je snaga povlačenja gotovo zanemariva.

Dakle, u takvoj situaciji kada oštećenik iznenada svojim osobnim automobilom staje ispred optuženika koji vozi mlijeko na sabiralište, izlazi van i daleko jači i mlađi napada optuženika, rušeći ga sa bicikla, vukući ga i pokušavajući ga udariti, za prihvatiti je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik postupao u nužnoj obrani, neovisno od toga što je oštećenik bio goloruk, kako se to ukazuje u žalbi državnog odvjetnika. Agresivnost alkoholiziranog oštećenika, izrečene prijetnje, samo su pojačavale intenzitet napada i strah optuženika te neophodnost njegove obrane na način kao što je to poduzeo optuženik pa kako protivnim dokazima sud nije raspolagao niti se isti nude sada u žalbi državnog odvjetnika, opravdano zaključuje prvostupanjski sud da je postojao srazmjer između napada oštećenika i obrane optuženika i takav zaključak žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

S obzirom na sve navedeno, kao i utvrđenja, te zaključke prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.