Legislator Case Law & Legislation
Jž-2671/2019-0 AI generated

Court partially allows appeal on fine payment terms but rejects claim of factual error regarding the act.

Case Number Jž-2671/2019-0
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The High Court of Appeal partially accepted the defendant's appeal, modifying the first-instance judgment to clarify that paying two-thirds of the fine within 90 days constitutes full payment. While the court upheld the conviction and the original fine amount, it rejected the defendant's argument that the written and worded amounts of the fine were inconsistent. The court determined that the defendant admitted to the core facts of the offense, making the conviction legally sound, and found the fine appropriate given the mitigating circumstances.

Legislator headnote

AI generated

čl. 39.a st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima; čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona; When a defendant admits to the essential elements of the offense, the court has sufficient basis to convict, and a fine below the statutory minimum may be justified by mitigating factors.

Keywords

AI generated
sports disorder offense fine payment terms partial appeal success admission of guilt proportionality of penalty

Cited Legislation

AI generated
čl. 39.a st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima
čl. 37. Prekršajnog zakona
čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona
čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona
čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Jž-2671/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.S., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11) odlučujući o žalbi okrivljenog A.S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. studenog 2019. broj: Pp 5 J-844/2019, na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e :

I. Žalba okrivljenog A.S. djelomično se prihvaća, te se preinačuje pobijana presuda u dijelu odluke o mogućnosti plaćanja dvije trećine novčane kazne, na način da se određuje:

„Ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove pravomoćne presude plati dvije trećine novčane kazne, odnosno iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.“

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.300,00 kuna, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti iznos od 3.000,00 kuna.

Također je određeno da ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove pravomoćne presude plati dvije trećine novčane kazne, odnosno iznos od 2.000,00 (dvijetisućeosamsto) kuna, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljenik, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna jer je u izreci brojčano naveden iznos od 2.000 kuna a slovima navedeno dvijetisućeosamsto kuna pri mogućnosti plaćanja dvije trećine. Ističe da u činjeničnom opisu nije navedeno niti u postupku utvrđeno gdje je točno bacio stolicu niti su ispitani policijski službenici na okolnost gdje su točno stajali te prilike. Ukazuje da je kazneno i prekršajno neosuđivan, iskreno se ispričao i iskazao žaljenje, a kako mu primanja iznose 4.000 kuna, kazna izravno ugrožava njegovu financijsku opstojnost, predlažući da se njegova žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da je u izreci prvostupanjske presude slovima pogrešno naveden dvotrećinski iznos koji okrivljenik ima mogućnost platiti, dok nisu utvrđene druge povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno ukazuje okrivljenik da je u dijelu izreke koji se odnosi na mogućnost plaćanja dvotrećinskog iznosa kazne ukoliko se ista plati u dodijeljenom roku pravilno navedeno da 2/3 novčane kazne od 3.000,00 kuna predstavlja iznos od 2.000,00 kuna, no pogrešno je slovima navedeno da se radi o iznosu od dvijetisućeosamsto kuna. Stoga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je naveo i brojkom i slovima točan iznos - 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane okrivljenika, koji je u svojoj obrani naveo da je tijekom nereda i guranja mase sa svih strana na košarkaškoj utakmici uzeo plastičnu stolicu i bacio je, ali nije siguran je li pgodio kojeg policijskog službenika niti ih je imao namjeru gađati, već je stolicu bacio napamet.

Ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud upravo na temelju ocjene okrivljenikove obrane, imao dovoljno osnova za zaključak o njegovoj krivnji. Naime, u svojoj obrani okrivljenik je priznao odlučne činjenice koje čine biće djela prekršaja za koji je isti proglašen krivim pa je time nedvojbeno dokazano da je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Nesporno je da je okrivljenik bio u gledalištu tijekom športskog natjecanja, te nije od odlučne važnosti pitanje gdje je točno stajao i gdje su se nalazili policajci te je li pogodio kojeg od njih, jer navedene okolnosti nisu konstitutivni element djela.

Po ocjeni ovog Suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši djelo prekršaja.

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Ovaj sud nalazi da kazna izrečena u ublaženom iznosu ispod donje granice propisane za to djelo prekršaja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a odlučivši se za blažu sankciju – znatno ublaženu novčanu kaznu, evidentno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude .

U Zagrebu, 30. lipnja 2020.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r

Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.