Rev-602/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 602/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. b. d.d., O., koju zastupa B. Š., odvjetnik iz Z., protiv tužene L. M. iz O., koju zastupaju D. S. i A. Č., odvjetnici iz O., radi prodaje založene nekretnine, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 23. siječnja 2003. broj Gž- 2639/02, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2002. broj P- 2484/01, u sjednici održanoj dana 07. srpnja 2004.,

r i j e š i o j e:

I/ Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-2484/01 od 14. svibnja 2002. i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2639/02 od 23. siječnja 2003. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II/ O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2639/02 od 23. siječnja 2003. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-2484/01 od 14. siječnja 2002., kojim je odbačena hipotekarna tužba, uz obrazloženje, da je Ugovor o kreditu broj … od 28. rujna 1998. (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je osnovano založno pravo na nekretnini tužene, javnobilježnički akt koji ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može neposredno tražiti izvršenje na nekretnini radi naplate potraživanja, pa da tužitelj nema pravni interes za tužbu, budući da ono što traži tužbom može bez presude tražiti u ovršnom postupku.

Protiv tog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Osporeno rješenje ispitano je u granicama iz čl. 386. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP i utvrđeno je da je isto doneseno u postupku u kojem su pred drugostupanjskim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. i čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

U ovom parničnom postupku pokrenutom hipotekarnom tužbom, u reviziji je sporno pravno pitanje, može li se, na temelju solemniziranog Ugovora o kreditu, koji predstavlja javnobilježnički akt i na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na nekretnini tužene k.č.br. 5434/2, upisane u z.k.ul. 5897 k.o. Osijek, neposredno tražiti ovrha radi naplate osiguranog potraživanja u iznosu od 1,407.131,62 DEM spp.

U odgovoru na sporno pravno pitanje sudovi su, primjenom odredaba čl. 54. st. 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu (ZJB), zauzeli pravno stajalište da se na temelju Ugovora o kreditu može neposredno tražiti ovrha, jer da je tužena na to pristala, a javni bilježnik da je taj pristanak unio u ispravu prilikom ovjere potpisa tužene. Nastavno tome, zaključili su da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, te su istu odbacili.

Pogrešno su sudovi primijenili pravo kada su, na temelju odredaba čl. 54. st. 1. i 6. ZJB, zauzeli pravno stajalište da ugovor o kreditu predstavlja javnobilježnički akt na temelju kojeg se može neposredno tražiti ovrha na nekretnini na kojoj je tim aktom osnovana hipoteka.

Mjerodavno pravo za odgovor na sporno pravno pitanje, može li se na temelju solemniziranog Ugovora o kreditu, kojim je osnovano založno pravo (hipoteka) na nekretnini tužene k.č.br. 5434/2, upisane u z.k.ul. 5897 k.o. Osijek, neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja u iznosu od 1,407.131,62 DEM spp, predstavlja odredba st. 3. čl. 54. ZJB, a ne odredba st. 1. i 6. čl. 54. ZJB, koji su sudovi primijenili.

Odredba st. 3. čl. 54. ZJB, u odnosu na odredbe st. 1. i 6. čl. 54. ZJB, je lex specialis, jer se njome propisuju pretpostavke za neposredno traženje ovrhe na nekretnini na kojoj je javnobilježničkom ispravom u zemljišnim knjigama upisana hipoteka, a o tome se u konkretnom slučaju upravo radi.

Prema odredbi st. 3. čl. 54. ZJB, na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti izvršenje na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao.

Iz solemniziranog Ugovora o kreditu, koji je javnobilježnička isprava, proizlazi da ta isprava ne sadrži izjavu tužene o njezinom pristanku da se na temelju tog javnobilježničkog akta može neposredno tražiti izvršenje na nekretnini k.č.br. 5434/2 z.k.ul. 5897 k.o. Osijek radi naplate potraživanja po tom ugovoru.

Nastavno tome, valja zaključiti da tužitelj svoje pravo namirenja iz založene nekretnine može ostvariti samo hipotekarnom tužbom, kojom je pokrenuo ovaj parnični postupak, te da nije bilo zakonske osnove da se tužba odbaci.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 07. srpnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.