Rev-2375/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2375/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća i Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik M.-T. P., odvjetnik u S., protiv tuženika S. K. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gžmal-122/10 od 24. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2079/08 od 5. studenoga 2009., u sjednici održanoj 15. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinuto je u cijelosti rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik I. B. iz S., broj Ovrv-871/08 od 3. ožujka 2008., kojim rješenjem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.960,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2008. do isplate i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,80 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), radi pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja ostaje li čl. 27.a sadržan u čl. 3. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“ broj: 26/05 – dalje: Odluka) na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- II-2138/08 od 17. ožujka 2009.. Postavljeno pitanje je prema mišljenju tužitelja važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija na temelju čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu te odredbe ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Po prirodi stvari to podrazumijeva da je pobijana odluka posljedica nekog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su dakle osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. točka 1. do točka 4. ZPP.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 3. Odluke kojom je iza čl. 27. Odluke unesen novi članak 27.a, a kojim je propisano da se za povredu ugovora iz čl. 27. ove Odluke plaća ugovorna kazna u iznosima navedenim u točci 27.a st. 1. Odluke.

Članak 3. Odluke, u dijelu u kojem su iza članka 27. uneseni novi članci 27.a i 27.b Odluke ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-2131/2008 od 17. ožujka 2009. Primjena te odluke odgođena je do 31. prosinca 2009., a razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske donio takvu odluku upućuju na pravno stajalište o istom pravnom pitanju izraženo u odlukama toga suda poslovni broj U-II-355/2007 i U-II- 3924/2007 od 10. prosinca 2008..

Drugostupanjski sud odluku temelji na pravnom shvaćanju da se odredba čl. 27.a, sadržana u čl. 3. Odluke ne može primijeniti jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

Ispitujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na materijalnopravno pitanje koje je revident postavio u reviziji potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02 – pročišćeni tekst, dalje: Ustavni zakon) propisano da će sud ako u postupku utvrdi da drugi propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

Dakle, u ovom postupku neovisno o tome je li ili više nije na snazi odredba čl. 27.a Odluke, za primjenu te odredbe Odluke Grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita, kao podzakonskog akta, u skladu sa zakonom.

Pobijanu drugostupanjsku presudu sud temelji na odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona jer je ocijenio da odredba čl. 27.a Odluke nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 2. ZOO, zbog čega se ta odluka ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon. Prema tome, u konkretnom slučaju o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji ne ovisi odluka o sporu, niti drugostupanjski sud svoju odluku temelji na negativnom stavu o tom pitanju. Naime, drugostupanjski sud polazi od istog pravnog shvaćanja kao i revident u odnosu na postavljeno pitanje, ali iz drugih razloga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa se postavljeno pravno pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pitanjem zbog kojeg bi revizija bila dopuštena.

S obzirom da predmetna revizija nije dopuštena na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.