Revr-1598/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1598/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: ...., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-185/14 od 28. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-334/09 od 9. lipnja 2014., u sjednici održanoj 16. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice Republike Hrvatske, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-185/14 od 28. kolovoza 2014. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-334/09 od 9. lipnja 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana pa je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo tužitelju isplatiti tužitelju bruto iznos od 161.798,27 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-tog sljedećeg mjeseca do isplate kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 33.625,00 kuna sve u roku od 8 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku i predložila reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu i zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija tuženice je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama u razdoblju od ožujka 2006. do 30. studenoga 2008. koji rad je tužitelj obavljao kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske s činom desetnika u ustrojbenoj jedinici Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice, s pristožernim postrojbama, Flota Hrvatske ratne mornarice, Divizijun za površinsko djelovanje, Ophodni brod ..., pogonski brodski odred, na dužnosti poslužitelja elektroenergetskog sustava od 15. prosinca 2005.

Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u navedenom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, a tuženica nije dokazala da je organizirala preraspodjelu radnog vremena prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07), niti je dokazala da je dežurstvo bilo predviđeno kao poseban uvjet rada vezan uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati bruto iznos od 161.798,27 kn ocjenjujući da tužitelju pripada pravo na dodatke na plaću za obavljeni rad sukladno općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07) te čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04). Pri tome su sudovi zaključili da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu preko 40 sati tjedno dok je brod u plovidbi ili na sidru. Navedeno shvaćanje temelje na činjenici da tužitelj nije imao mogućnost napuštanja mjesta rada za vrijeme plovidbe i vrijeme boravka broda na sidru.

Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji, u bitnom, postavlja materijalnopravno pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad? Tuženica u reviziji navodi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda i poziva se na odluku broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.

Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je nepodudarno sa navedenim shvaćanjem, pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu utvrđene odlučne činjenice - stvarno odrađeni sati rada te vrijeme odmora tužitelja. Zbog navedenog nema uvjeta za preinaku revizijom pobijane drugostupanjske presude i prvostupanjske presude, pa su na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP nižestupanjske presude ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 16. studenoga 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.