I Kž-768/2012-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 768/12-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. T., zbog kaznenih djela iz članka 91. točka 8. u svezi članka 33. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 07. rujna 2012. broj K-19/12, u sjednici održanoj dana 10. rujna i 22. listopada 2013., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženika Z. T. i zz branitelja optuženika S. Š., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe optuženika Z. T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na kazneno djelo iz članka 335. stavak 1. KZ/97, činjenično opisano u točki 3. izreke prvostupanjske presude te se izriče da je optuženik Z. T. tim djelom počinio kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari opisano u članku 331. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika Z. T., preinačuje se prvostupanjska presuda:

- u odluci o kazni na način da se optuženiku Z. T., za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a uzimaju se kao utvrđene kazne iz pobijane presude i to zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 8. u svezi članka 33. KZ/97, počinjenog na štetu A. R., kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 8. u svezi članka 33. KZ/97, počinjenog na štetu N. Š., kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 8. u svezi članka 33. KZ/97, počinjenog na štetu M. Š., kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela iz

I Kž 768/12-8

članka 317. stavak 1. i 2. KZ/97 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te se optuženik Z. T., uz primjenu članka 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. travnja 2012. pa nadalje.

- u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta na način da se od optuženika Z. T., na temelju članka 79. u svezi članka 331. stavak 6. KZ/11, oduzima automatska puška marke AK47 mađarske proizvodnje, cal. 7,62 mm, tvorničkog broja A 185850.

-u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja na način da se optuženiku Z. T., na temelju članka 68. KZ/11, izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

- u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti na način da se optuženiku Z. T., na temelju članka 69. KZ/11, izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

III. Prihvaća se djelomično žalba optuženika Z. T., ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka pa se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

IV. U ostalom dijelu žalba optuženika Z. T. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 07. rujna 2012. broj K-19/12 optuženik Z. T. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 91. točka 8. u svezi članka 33. KZ/97, opisana u točki 1. izreke pobijane presude,, jednog kaznenog djela iz članka 317. stavak 2. KZ/97, opisanog u točki 2. izreke pobijane presude i jednog kaznenog djela iz članka 335. stavak 1. KZ/97, opisanog u točki 3. izreke pobijane presude pa mu je, na temelju tih zakonskih propisa, za svako kazneno djelo iz članka 91. točka 8. u svezi članka 33. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 317. stavak 2. KZ/97 kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo iz članka 335. stavak 1. KZ/97 kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je, na temelju članka 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset godina i šest mjeseci. Na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. travnja 2012. pa nadalje.

Na temelju članka 75. KZ/97 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, s time da ne može trajati dulje od pet godina.

Na temelju članka 76. KZ/97 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, s time da ne može trajati dulje od pet godina.

Na temelju članka 335. stavak 3. KZ/97 od optuženika je oduzeta automatska puška marke AK47 mađarske proizvodnje, cal. 7,62 mm, tvorničkog broja A 185850, koja će biti predana PU Požeško-slavonskoj radi uništenja.

I Kž 768/12-8

Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09 i 80/11, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušal u iznosu od 2.000,00 kuna, troškove vještačenja u iznosu od 3.647,50 kuna te troškove isplaćene za svjedoka u iznosu od 92,00 kune.

Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik Z. T. putem branitelja M. B., odvjetnika u P. „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava-Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba ZKP i odluke o kazni“, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj pobija presudu i u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanja ili da optuženog oslobodi od odgovornosti za djelo iz članka 188. stavak 1. KZ“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier u pisanom očitovanju broj KŽ-DO- 1434/12 od 21. studenog 2012. predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o istoj uredno obaviješten, sukladno članku 474. stavak 2. ZKP/08, a u nazočnosti optuženika i zz branitelja optuženika S. Š., odvjetnika u Z., koji su zahtijevali obavijest o sjednici.

Žalba je djelomično osnovana.

Prije svega treba reći da žalitelj u žalbi predlaže da se optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 188. stavak 1. KZ/97, no evidentno se radi o omašci u pisanju, budući da optuženik za to kazneno djelo nije optužen, a ni suđen, dok se iz sadržaja žalbe razabire da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz posrednu povredu kaznenog zakona i to u dijelu koji se odnosi na kaznena djela iz točke 1. izreke pobijane presude te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.

Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane optuženika jer da nije izveo niti jedan dokaz koji ide u prilog optuženiku, odbivši dokazne prijedloge obrane da se, nakon što je optuženik iznio obranu, provede kombinirano balističko-medicinsko vještačenje te dopunsko psihijatrijsko vještačenje, a sve u svrhu dokazivanja stvarne namjere pucanja te ubrojivosti optuženika.

Međutim, takav žalbeni prigovor ne stoji.

Žalitelj, naime, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 421. stavak 2. točka 1. ZKP/08 odbivši dokazni prijedlog da se provede kombinirano balističko-medicinsko vještačenje, jer da se tek iz obrane optuženika, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, saznalo da je ranjen u nogu s bočne strane, čime se nastojalo dokazati da

I Kž 768/12-8

u trenutku ranjavanja puška nije bila usmjerena prema policajcima, pa da iz tog razloga taj dokazni prijedlog nije ni mogao ranije predložiti.

Međutim, trenutak saznanja za određeni dokaz, a time i opravdanost razloga za ne predlaganje tog dokaza, u smislu odredbe članka 421. stavak 2. točka 1. ZKP/08, suprotno argumentaciji žalitelja, vezan je na stranku koja taj dokaz predlaže, u konkretnom slučaju na optuženika, a ne na ostale sudionike u postupku.

S obzirom da je optuženiku lokalizacija njegove ozljede bila poznata već neposredno nakon inkriminiranog događaja, a sadržana je i u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, prvostupanjski sud je s pravom odbio dokazni prijedlog optuženika da se provede kombinirano balističko medicinsko vještačenje na spomenute okolnosti, pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 2. točka 1. ZKP/08, jer se zaista radi o prijedlogu za izvođenje dokaza za koji je optuženik, sasvim sigurno, znao i prije okončanja pripremnog postupka, ali ga bez opravdanog razloga nije predložio.

Osim toga, dokazni prijedlog optuženika da se, nakon iznošenja obrane optuženika, provede dopunsko psihijatrijsko vještačenje prvostupanjski sud je, također, s pravom odbio, pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 2. točka 3. ZKP/08 i o tome u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja, tim više što se optuženik u svojoj obrani uglavnom fokusirao na vrstu, količinu i vrijeme popijenog alkoholnog pića te lokalizaciju vlastite ozljede, a sudski vještak za psihijatriju dr. E. S. je u svom iskazu na raspravi 06. rujna 2012. (list 293 spisa), iako nije raspolagala obranom optuženika, navela da se kod optuženika ne radi o organskim promjenama mozga takvog intenziteta, koje bi, uz konzumaciju alkohola i psihofarmaka, mogle dovesti do stanja neubrojivosti optuženika tempore criminis.

Uz naprijed iznijeto treba još žalitelju skrenuti pozornost da se obrazloženom odlukom suda o odbijanju dokaznih prijedloga, predloženih od strane bilo koje od stranaka u postupku pa tako ni optuženika, ne ostvaruje bitna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, već može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, niti u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane, a niti je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, kada je odbio dokazne prijedloge optuženika jer niti iz jedne odredbe ZKP/08 ne proizlazi obveza suda da mora prihvatiti svaki predloženi dokaz, već upravo suprotno, obveza suda je briga za svestrano raspravljanje i otklanjanje svega što je nevažno i što odugovlači postupak pa tako i dokaznih prijedloga za koje sud ocijeni da ne služe razjašnjenju spornih pitanja niti pridonose potpunijem utvrđivanju činjeničnog stanja.

Slijedom iznijetoga, nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, a niti bilo koja druga na koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je namjera optuženika bila usmrtiti djelatnike policije, već tvrdi da ih je namjeravao zastrašiti, odnosno da je daleko veća

I Kž 768/12-8

vjerojatnost da su djelatnici policije, izgubivši strpljenje, optuženiku rekli da baci pušku, a potom zapucali na njega, a da je optuženik tek tada saznao da su policajci iza njega i zapucao u njihovom smjeru.

Međutim, takav žalbeni prigovor je potpuno promašen, budući da je u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka, uključujući i obranu optuženika.

Naime, iz iskaza svjedoka policajaca N. Š., M. Š. i A. R., kojima je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer su iskazivali u bitnom suglasno, proizlazi da su oni došli na mjesto događaja povodom dojave da optuženik puca iz vatrenog oružja radi čega je bio i zatvoren promet na cesti, a sve s ciljem da optuženika spriječe da napusti dvorište i ugrozi sigurnost drugih osoba. Također navode da su, u trenutku kad je optuženik izišao iz kuće s automatskom puškom, bili smješteni iza betonskog zida visine 0,85 metara, a kada je optuženik krenuo prema vrtnim vratima dvorišne ograde, koja se nadovezuju na taj zid, oni su mu se otkrili, ustali i rekli da su policajci i da baci oružje, što optuženik nije poslušao već je usmjerio pušku u njihovom smjeru i pucao rafalno prema njima. Svjedoci iskazuju da su se oni nakon toga razmjestili i uzvratili pucanjem iz službenih pištolja pri čemu je optuženik pogođen i pao na mjestu s kojeg je pucao.

Optuženik je, također, u svojoj obrani naveo da je pucao prema policajcima kad je bio kod traktora te da je pogođen u lijevu nogu, što, zapravo potvrđuje iskaze svjedoka policajaca da je optuženik pucao prema njima, znajući da se radi o policajcima, nakon čega je pogođen u nogu.

Slijedom iznijetoga i uvažavajući nesporne činjenice, proistekle iz rezultata provedenog očevida i balističkog vještačenja, da je optuženik iz automatske puške ispalio najmanje osam hitaca rafalnom paljbom prema mjestu gdje su se nalazili policajci, a što je vidljivo i po tragovima projektila na zidu iza kojeg su bili policajci, kao i na stablu koje se nalazi iza tog mjesta te da je znao da se radi o policajcima, nema nikakve dvojbe da je optuženik postupao u namjeri da ih usmrti i na takav način u svom ponašanju ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 8. KZ/97 upravo na način kako mu je to i stavljeno na teret pa je potpuno neprihvatljiv žalbeni prigovor da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu dovođenja u opasnost ljudi i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. KZ/97.

S obzirom na iznijeto, neosnovana je žalba optuženika i iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz posrednu povredu kaznenog zakona.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 335. stavak 1. KZ/97, činjenično opisano u točki 3. izreke pobijane presude, koje nije pobijano žalbom, valjalo primijeniti Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu KZ/11), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013.

Prije svega treba reći da je ovaj sud, sukladno odredbi članka 3. stavak 3. KZ/11, utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavak 1. KZ/97 i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11, a

I Kž 768/12-8

potom zaključio da je, s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora u trajanju do tri godine, KZ/11 blaži za optuženika pa ga je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. KZ/11. te odlučiti kao pod I izreke.

U odnosu na kaznena djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 8. i kazneno djelo sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavak 2. KZ/97, činjenično opisana u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, utvrđen je pravni kontinuitet u kaznenom djelu teškog ubojstva iz članka 111. točka 6. KZ/11 i kaznenom djelu prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11, međutim, u odnosu na ta kaznena djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, budući da KZ/11 nije blaži za optuženika.

Uslijed odluke pod I i s obzirom da žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, pobijana presuda ispitana je i u odnosu na tu žalbenu osnovu.

Prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne okolnosti, koje su imale utjecaja, kako na utvrđivanje pojedinačnih kazni, tako i na izricanje jedinstvene kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je tim okolnostima kod izricanja jedinstvene kazne trebalo dati veći značaj pa je, utvrđujući sada i nešto blažu kaznu za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11, a uzimajući kao pravilno utvrđene pojedinačne kazne zatvora iz pobijane presude u trajanju tri godine i šest mjeseci za svako kazneno djelo iz članka 91. točka 8. u svezi članka 33. KZ/97 i kaznu zatvora u trajanju jedne godine za kazneno djelo iz članka 317. stavak 1. i 2. KZ/97, na temelju citiranih zakonskih propisa, vodeći računa i o pravilima o izricanju jedinstvene kazne i njezinoj svrsi te u nedostatku otegotnih okolnosti, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina, smatrajući je dostatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. travnja 2012. pa nadalje.

Budući da je KZ/11 blaži za optuženika i u odnosu na primijenjenu sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz članka 80 KZ/97, jer istu ne poznaje kao kaznenopravnu sankciju, već na način kako je to regulirano odredbom članka 79. KZ/11, trebalo je pobijanu presudu preinačiti i u tom dijelu.

Odluka o sigurnosnim mjerama obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti temelji se na odredbama članka 68. i 69. KZ/11.

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao pod II izreke.

U pravu je optuženik kada osporava prvostupanjsku presudu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka, pozivajući se na loše imovno stanje.

Naime, prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka, sud, prije svega, treba utvrditi vrstu i visinu nastalih troškova, a potom i tko ih je dužan snositi, kao što je i učinjeno u konkretnom slučaju, međutim, pri tome, između ostaloga, treba voditi računa i o imovnom stanju optuženika i o toj činjenici u obrazloženju presude dati valjane i jasne razloge.

S obzirom da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke kojom obvezuje optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka, propustio iznijeti razloge o toj odlučnoj

I Kž 768/12-8

činjenici, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti u dijelu odluke o trošku i uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kao pod III izreke.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 483. stavak 1., članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 22. listopada 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Ana Garačić, v.r.