Gž-1359/2013-2 · Županijski sud u Karlovcu

Gž-1359 /2013-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Mire Bosiljevac, kao predsjednice vijeća, Vesne Britvec kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Ivana Perkovića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. O. iz O., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z.,zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: P- 221/12-18 od 24.travnja 2013. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 28.svibnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a se, žalba tužitelja D. O., kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P- 221/12-18 od 24.travnja 2013. godine, p o t v r đ u je.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: P-221/12-18 od 24.travnja 2013. godine, naloženo je tuženoj da tužitelju D. O. isplati bruto iznos od 3.870,69 kn sa zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.lipnja 2011.godine, od 1.srpnja 2011.godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dana dospijeća a kako to i proizlazi iz točke I., prvostupanjske presude kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.187,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 24.travnja 2013.godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana. Točkom II., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa, kao i dio koji se odnosi na početak tijeka zateznih kamatama od 15.-og u mjesecu.

Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Tužitelj osporava prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen sa tužbenim zahtjevom. Tužitelj navodi da je uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom vještaka J. K. – K.

Gž-1359 /2013-2

d.o.o., od 27.veljače 2013.godine po varijanti I., po kojoj se evidentira 24 sata rada tužitelja za vrijeme straže/ dežurstava od čega 8 sati redovnog rada, 8 sati rada u drugoj smjeni i 8 sati noćnog rada uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana i potraživao iznos od 7.916,03 kn.

Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prihvatio varijantu 2, nalaza vještaka od 27.veljače 2013.godine kojom se odbijaju slobodni dani koje je tužitelj iskoristio ali se i rad od 24 sata umanjuje za 8 sati odmora.

Tužitelj dalje navodi da je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja budući služba straže traje 24 sata neprekidno te se poziva i na presude drugih drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj koji su zauzeli drugačiji stav glede isplate prekovremenih sati. Tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka, da se odluka o troškovima postupka ne može ispitati, da ne sadrži iznose troškova koji se priznaju tužitelju i za koju radnju, te smatra da mu je trebalo priznati i naknadu troškova zastupanja na ročištu od 17.travnja 2012.godine, 24.listopada 2011.godine, 23.siječnja 2013.godine te predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti a povodom žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude,navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su jasni ne proturječe stanju spisa, te prilikom donošenja pobijane presude i u postupku koji je prethodio njenom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o ovom predmetu, te je na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene (čl.8. Zakona o parničnom postupku - Nar.nov.br. 148/11, 28/13 – dalje ZPP-a), valjano utvrdio činjenično stanje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću s osnova ostvarenih sati prekovremenog rada, rada noću, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama.

Prema odredbama ZR tužena je kao poslodavac za obavljeni rad dužna tužitelju isplatiti i plaću, a nesporno je da je tužitelj svoju obvezu iz ugovora o radu izvršio,

Gž-1359 /2013-2

odnosno obavio je rad po nalogu tužene kao poslodavca, tužena za obavljeni rad nije tužitelju osigurala dovoljan broj slobodnih dana niti mu je isplatila plaću za obavljeni rad. Radi utvrđenja činjeničnog stanja i visine potraživanja tužitelja prvostupanjski sud je u dokaznom postupku proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku, D. J. koji je u skladu sa uputom suda, ali i pravilima struke te dokumentacijom priloženom od strane tužene, dao nalaz i mišljenje koje je prvostupanjski sud prihvatio u varijanti 2., kao pravilnom izračunu razlike manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje.

Obzirom da ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, kao i primjenu materijalnog prava, primjenom čl.375.st.5. ZPP-a, neće posebno obrazlagati prvostupanjsku presudu.

I odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilno je određen iznos troškova postupka tužitelja, kako i iznos troškova tužene.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare prava potraživanja, isti se ne može iznositi u žalbenom postupku ukoliko nije izjavljen pred prvostupanjskim sudom ( čl.352.st.2. ZPP), a iz stanja spisa proizlazi da tijekom postupka tužena nije isticala prigovor zastare prava na potraživanje isplate.

Slijedom iznijetoga valjalo je žalbu tužitelja i žalbu tužene odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl.368. ZPP-a.

U Karlovcu, 28.svibnja 2014. godine

Predsjednica vijeća:

Mira Bosiljevac v.r.