II Kž-582/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 2011. broj K-50/11-38, o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2011.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-582/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon nepravomoćno izrečene presude kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ) opt. S. O. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. G. D. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te opt. I. D. uz opoziv uvjetne osude iz ranije presude na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, produljen je pritvor protiv opt. S. O. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 582/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 2011. broj K-50/11-38, o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. S. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon nepravomoćno izrečene presude kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ) opt. S. O. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. G. D. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te opt. I. D. uz opoziv uvjetne osude iz ranije presude na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, produljen je pritvor protiv opt. S. O. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. S. O. po branitelju D. O., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se „pobijano rješenje u cijelosti ukine“.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje protiv opt. S. O. postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97, kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje iteracijske opasnosti.
II Kž 582/11-4
Žalitelj neosnovano tvrdi da su pobijanim rješenjem počinjene bitne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 7., 9. i 11. ZKP/97, jer nije određen rok trajanja pritvora. Naime, sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZKP-a, nakon podnošenja optužnice pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da je vijeće iz čl. 20. st. 2. ZKP/97 dužno svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti, a isto tako, ako je u času donošenja nepravomoćne presude optuženik u pritvoru, vijeće je dužno ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, što je u konkretnoj situaciji i učinjeno. Člankom 109. ZKP/97 su pak propisani najdulji rokovi trajanja pritvora do donošenja presude suda prvog stupnja, ovisno o zapriječenoj kazni, kao i mogućnosti produljenja ukupnog trajanja pritvora nakon toga.
Budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku o produljenju pritvora dao jasne, dostatne i određene razloge, bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu počinjene, kao ni one iz čl. 367. st. 2. i 3. ZKP/97, jer argumenti kojima te povrede obrazlaže u suštini predstavljaju činjenična pitanja. Isto tako, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97 nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Neosnovano žalitelj osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio da i dalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora protiv njega zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Naime, osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz nepravomoćne presude, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz čl. 102. st. 1. ZKP/97 za primjenu mjere pritvora, pa žalbene navode kojima optuženik osporava postojanje osnovane sumnje, upirući na tzv. „Norveško pravilo“, drugostupanjski sud nije ni ovlašten razmatrati prilikom odlučivanja o pritvoru.
Opasnost od ponavljanja djela proizlazi već iz samog načina počinjenja inkriminiranog kaznenog djela. Ovo iz razloga što je optuženik nepravomoćno osuđen da je u sedam do osam navrata za svote od 10.000,00 kuna po paketu prodao sedam do osam paketa s biljnom materijom konoplje, pri čemu je svaki paket bio težine oko 500 grama. Osim toga, podaci u spisu ukazuju na to da ponašanje optuženika nije bilo usklađeno sa zakonom, jer je već osuđivan za istovrsno kazneno djelo. Budući da je protiv njega u tijeku još jedan kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela, očito je da sve izloženo opravdava zaključak prvostupanjskog suda da je daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97 opravdana i utemeljena na zakonu, pa se svrha pritvora ne bi se mogla ostvariti primjenom nekih drugih blažih mjera, pa ni kućnim pritvorom, kako to predlaže žalitelj. Protivno žalbenim navodima, dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru nije ugroženo ni načelo razmjernosti. Naime, pri ocjeni eventualne povrede navedenog načela osim vremena provedenog u pritvoru, valja voditi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne na koje je optuženik nepravomoćno osuđen i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, pa sagledavajući sve navedeno, načelo razmjernosti nije ugroženo.
II Kž 582/11-4
Optuženik se u žalbi poziva na svoje imovinske prilike i zaposlenje te ističe da protiv drugih suoptuženika nije određen pritvor. Međutim, ni time nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a s obzirom na ukupnost razloga koji opravdavaju njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru, uz napomenu da se postojanje okolnosti koje opravdavaju potrebu primjene mjere pritvora procjenjuje u odnosu na svakog optuženika ponaosob. Slijedom navedenog, a budući da je žalba optuženika neosnovana, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. studenog 2011.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v.r.
Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.