I Kr-111/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-111/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. P. P. zbog kaznenog djela iz čl .196. st. 2. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Šibeniku od 01. ožujka 2002. god. br. K- 19/96, u sjednici održanoj 18. lipnja 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev M.P., supruge os. P.P., za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku.

Obrzaloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 14. ožujka 1997. god. br. K-19/96 osuđen je P.P. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH na kaznu zatvorau trajanju od četiri godine, u koju mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. kolovoza 1995 god. do 17. ožujka 1997. god. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. listopada 2001. god. br. I Kž- 642/98, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni te je os. P.P. izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u ime osuđenika podnijela je njegova supruga M.P. dana 30. studenog 2001. god., te u istom navela da prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene njegove obiteljske i materijalne prilike koje su krajnje nepovoljne, obzirom na petero malodobne djece, te oskudne prihode kojima uzdržava svoju obitelj u kojoj živi i njezina majka.

Dostavljajući spis za zahtjevom, Županijski sud u Šibeniku predložio je da se isti odbije, jer su sve istaknute okolnosti već bile cijenjene prilikom donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude.

Negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, te Državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je u svom pisanom mišljenju od 31. svibnja 2002. god. br. KR-DO-328/02 predložio da se zahtjev osuđenika odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis predmeta ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da okolnosti koje navodi supruga osuđenika u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne os. P.P., su već bile cijenjene u okviru ocjene olakotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, kako u prvostupanjskom postupku, a posebice u drugostupanjskom postupku, kada je ovaj sud uvažavanje žalbe osuđenika istome smanjio kaznu zatvora sa četiri godine na tri godine i šest mjeseci.

Stoga, a kako se u konkretnom slučaju ne navode nove okolnosti koje bi u smislu odredbe čl. 414. očito dovele do blaže osude, to je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne trebalo odbiti, te riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. lipanj 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Milan Gudelj, v. r.