Gž-270/2007-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.270/07-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Ljiljani Levatić-Uskoković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. L. iz Č., ..., zastupan po punomoćnici mr. D. K., odvjetnici iz L., protiv ovršenika A. K. i F. K., oboje iz P., ..., radi izricanja sudskih penala, a povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja od 26. 10. 2006.g. broj Ovr. 379/06-2, dana 09. svibnja 2007.g.,

r i j e š i o j e :

Djelomično se usvaja žalba ovršenika i djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Ludbregu broj: Ovr. 379/06-2. od 26. listopada 2006.g., u točki II/ izreke na način da ista glasi:

Ukoliko ovršenici ne ispune obvezu iz točke I/ izreke rješenja broj: Ovr. 379/06-2 ni u naknadno određenom roku, dužni su isplatiti ovrhovoditelju iznos od 100,00 kn svaki, za svaki dan zakašnjenja, počev od isteka ostavljenog im roka.

Djelomično se odbija žalba ovršenika i potvrđuje navedeno rješenje u točki I/, III/ i IV/ izreke.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki I/ izreke ovršenicima je dan naknadni rok od 15 dana, računajući od dana dostave rješenja, da u cijelosti ispune obvezu utvrđenu presudom Općinskog suda u Ludbregu broj: P. 205/05-25 od 17. 05. 2006.g. na način da zatvore postojeći otvor u šahtu, sagrađenom na čkbr. 968 put, livada i oranica u Krči zk. ul. 2359 k.o. Č. Točkom II/ izreke određeno je da ako ovršenici ne ispune gore navedenu obvezu niti u naknadno danom roku, da su dužni isplatiti ovrhovoditelju iznos od 1.000,00 kn svaki, za svaki dan zakašnjenja, računajući od isteka ostavljenog roka. Točkom III/ izreke određeno je da se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine. Točkom IV/ izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 1.315,00 kn.

Pravodobno izjavljenom žalbom ovršenici pobijaju navedeno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prijedlog za ovrhu odbije.

Žalba ovršenika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

Pobijajući rješenje od 26. 10. 2006.g. ovršenici u žalbi ističu kako su svoju obvezu iz presude izvršili u cijelosti budući da su plastičnu cijev na rubu javnog puta, a na strani prema nekretnini ovrhovoditelja presjekli i njezin otvor zabetonirali, te su istu cijev uz sam šaht također prerezali i njezin otvor zabetonirali, a sam šaht zatrpali zemljom, slijedom čega se na nekretninu ovrhovoditelja nikako više ne mogu slijevati oborinske vode.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe kako su svi istaknuti žalbeni navodi ovršenika neosnovani i pravno neutemeljeni budući da ovršenici nisu u cijelosti izvršili svoju obvezu sukladno pravomoćnoj presudi slijedom čega je i ovrhovoditelj podnio prijedlog za izricanje sudskih penala.

Prije svega, ovaj sud je ispitujući pobijanu odluku zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti sukladno čl. 46. st. 5. OZ-a, utvrdio da je donošenjem iste i to u točki II/ izreke, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 6. Ovršnog zakona.

Navedenom odredbom propisano je da se kod provedbe ovrhe i osiguranja pazi na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

Donoseći pobijanu odluku u točki II/ izreke kojom je prvostupanjski sud odredio da će ovršenici, ukoliko ne postupe po nalogu suda, biti dužni isplatiti ovrhovoditelju iznos od 1.000,00 kn svaki i to za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka ostavljenog roka, prvostupanjski sud očito određujući tako visoki novčani iznos nije vodio računa o navedenoj odredbi, a koja se u konkretnom slučaju mora primijeniti naročito stoga jer su ovršenici prije podnošenja prijedloga za izricanje sudskih penala djelomično izvršili tražbinu, te da je ostao neizvršen samo manji dio tražbine, a koji je naknadno i izvršen.

Obzirom na navedeno, ovaj sud je temeljem čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a) u svezi čl. 19.st. 1. OZ-a usvojio žalbu ovrhovoditelja i preinačio pobijano rješenje u točki II/ izreke, na način kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.

Međutim, neosnovano ovršenici sadržajem žalbe upućuju na postojanje žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a.

Naime, prema odredbi čl. 217. st. 1. Ovršnog zakona (dalje OZ-a) kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka tog roka.

Prema tome, da bi sud, na osnovi prijedloga vjerovnika kao ovrhovoditelja, odredio izricanje sudskih penala, moraju se ispuniti slijedeće pretpostavke:

-

tražbina ovrhovoditelja mora biti utvrđena ili pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom,

-

tražbina mora biti nenovčana (činjenje, trpljenje ili nečinjenje),

-

ovršna isprava mora biti ovršna (mora proteći rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine),

-

da ovrhovoditelj već nije pokrenuo ovrhu radi ostvarenja iste tražbine,

-

da nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

U konkretnom slučaju tražbina je utvrđena pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj: P.205/05-25 od 17. 05. 2006.g., radi se o nenovčanoj tražbini (činjenje), protekao je rok za dobrovoljno ispunjenje iste (15 dana od dana pravomoćnosti navedene presude), ovrhovoditelj nije pokrenuo ovrhu radi ostvarenja iste tražbine, a prijedlog za izricanje sudskih penala stavljen je u roku u kojem se može tražiti i ovrha.

Obzirom na ispunjenost svih tih uvjeta, prvostupanjski sud je osnovano donio rješenje o izricanju sudskih penala uz određivanje naknadnog roka za ispunjenje tražbine, a kojem zaključku pridonosi i činjenica da je prvostupanjski sud proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo – P. M., dana 12. veljače 2007.g. koji je utvrdio da je zatvaranje kanalizacijske cijevi ispravno izvedeno te je onemogućeno bilo kakvo pretjecanje vode, dok samo zatrpavanje šahta zemljom također onemogućava protjecanje vode jer dolazi do zamuljavanja cijevi, koja ima relativno mali profil cca 10 cm, a blindiranje cijevi betonom jamči potpunu nepropusnost, s time da su ovršenici istom prilikom naveli kako su postupili po pravomoćnoj presudi krajem listopada odnosno početkom studenog 2006.g., a koju činjenicu potvrđuju i fotografije priložene u spisu od 30. 10. 2006.g. (šaht je još uvijek vidljiv) te od 14. 11. 2006.g. (šaht je zatrpan zemljom) dok je prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen sudu dana 26. 10. 2006.g., odnosno u vrijeme kada šaht još nije bio zatvoren. Prema tome, kako je rješenje o izricanju sudskih penala doneseno 26. 10.2006.g., te je dostavljeno ovršenicima 30. 10. 2006.g. (vidljivo iz dostavnica u spisu Ovr. 379/06), od 30.

10. 2006.g. je tekao naknadni rok od 15 dana za izvršenje dužne činidbe, a kao što je to određeno pobijanim rješenjem u točki I/ izreke, pri čemu valja istaknuti kako izjavljena žalba ima suspenzivno djelovanje u odnosu na provedbu rješenja o izricanju sudskih penala, ali ne i na tijek sudskog roka za naknadno ispunjenje tražbine, što znači da su ovršenici trebali poduzeti dužnu činidbu do 14. studenog 2006.g., a što su isti očito i učinili (vidljivo iz priloženih fotografija u spisu i iskaza stranaka).

Prema tome razlozi koje ovršenici ističu u žalbi, a obzirom na utvrđene činjenice, nemaju nikakvog utjecaja na donošenje odluke o izricanju sudskih penala kao i pravilnost pobijanog rješenja i to stoga jer je navedenim rješenjem samo dan naknadni rok ovršenicima da ispune obvezu utvrđenu pravomoćnom presudom, s time da se, ali samo u slučaju da niti u tom naknadom roku istu ne ispune, izriču sudski penali, ali bez određivanja prisilne naplate istih, koja naplata se određuje posebnim rješenjem i to samo ako niti u naknadno danom roku tražbina nije ispunjena.

Ovdje valja još upozoriti prvostupanjski sud, iako obzirom na stanje predmeta i već utvrđene okolnosti navedeno ne utječe na odluku po žalbi, kako u slučajevima ako ovršenik u svojoj žalbi protiv rješenja o izricanju sudskih penala istakne da je on ispunio svoju nenovčanu obvezu (kao što je to u konkretnom predmetu slučaj), tako da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naplatu sudskih penala, prvostupanjski sud je dužan na odgovarajući način primijeniti odredbe OZ-a koje se odnose na žalbu protiv rješenja o ovrsi (čl. 48. OZ-a u svezi čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a).

Međutim, obzirom na navedeno, kao i provedene dokaze, valjalo je žalbu ovršenika kao neosnovanu odbiti i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u točki I/, III/ i IV/ izreke, temeljem odredbe čl. 380 toč. 2 Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

U Varaždinu, 09. svibnja 2007. godine

S U D A C :

Ljiljana Levatić-Uskoković v.r.