I Kž-509/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 509/14-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. N., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. Z. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. svibnja 2014. godine, br.: K-42/13, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2014. godine,

p r e s u d i o j e

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. Z. N., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. Z. N. djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv života i tijela, pokušaj ubojstva iz čl. 90. u vezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04 i 84/05 dalje u tekstu: KZ/97).

II. Uslijed odluke pod I. te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se opt. Z. N. za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. d) Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se kaznu na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2006. godine do 20. lipnja 2007. godine.

III. Odbija se žalba opt. Z. N. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Z. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu:

I Kž 509/14-4

KZ/11), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je opt. Z. N., po čl. 110. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2., a sve u vezi čl. 34. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju kaznu mu je, po čl. 54. KZ/11, uračunato lišenje slobode, pritvora i istražnog zatvora od 25. svibnja 2006. godine do 20. lipnja 2007. godine.

Po čl. 455. st. 2. toč. 8. u vezi čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08), ošt. E. L., sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, upućen je u parnicu.

Po čl. 455. st. 1. toč. 8. u vezi čl. 145. i čl. 146., a sve u vezi sa čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. Z. N. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 34.425,04 kn u korist proračuna Republike Hrvatske, i to u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli: opt. Z. N., po branitelju Z. M., odvjetniku iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 467. ZKP/08), s prijedlogom "da se žalba prihvati"; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da opt. Z. N. "osudi na strožu kaznu".

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je, 10. srpnja 2014. godine, opt. Z. N., po svojem branitelju Z. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

Po čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba opt. Z. N. nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

Na žalbu opt. Z. N.

Prije svega, iako opt. Z. N. u svojoj žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 467. ZKP/08), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se opt. Z. N. žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te posljedične povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni.

Nije u pravu opt. Z. N. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a da je uslijed toga povrijedio i kazneni zakon na njegovu štetu.

Naime, opt. Z. N. u žalbi ističe da je on djelovao u tzv. putativnoj nužnoj obrani i da takvo postupanje proizlazi "…iz izvedenih dokaza, pa i nalaza i mišljenja vještaka…" (str. 2., odl. 1. žalbe), a prvostupanjski sud, prema opt. Z. N., je pogrešno utvrdio da je opt. Z. N. postupao izvan takve zablude koja isključuje protupravnost.

Suprotno isticanju opt. Z. N. u žalbi da je on "…u konkretnom slučaju, djelovao u tzv. putativnoj nužnoj obrani…", iz obrane samog opt. Z. N. proizlazi, kako to pravilno utvrđuje i

I Kž 509/14-4

prvostupanjski sud, da se "…ošt. E. L. počeo svađati sa S. B., a kada je S. B. prstom pokazala prema njemu (opt. Z. N.), da je on "puka", da se "izgubio" i da mu je "totalno pao mrak na oči"…" – koje sve okolnosti uopće ne ukazuju da je opt. Z. N. pogrešno smatrao da postoji napadna njega (ili S. B.), te da bi zbog toga trebao primijeniti pravnu ustanovu, zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost, jer se opt. Z. N. niti u jednom trenutku nije nalazio u situaciji da bi pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno, da su te okolnosti stvarno postojale (u smislu odredbe čl. 31. st. 1. KZ/11).

Isto tako, ukazivanje opt. Z. N. da on nije postupao u izravnoj namjeri već da je eventualno postupao s neizravnom namjerom, nije prihvatljivo za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opt. Z. N. postupao sa ciljem da ošt. E. L. liši života (str. 5., odl. 4. pobijane presude), koje razloge u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, te na iste razloge upućuje opt. Z. N..

Suprotno razlozima u žalbi opt. Z. N., da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je opt. Z. N., od strane prvostupanjskog suda, osuđen na preblagu kaznu, a iz razloga koji su pobliže obrazloženi povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje razloge Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, upućuje opt. Z. N..

Na žalbu državnog odvjetnika

Prije svega, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, povodom žalbe državnog odvjetnika, ali i opt. Z. N., po službenoj dužnosti, zbog povrede kaznenog zakona na štetu optuženika preinačio je prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način da je izrekao da je opt. Z. N. djelom činjenično opisanog u izreci pobijane presude, ostvario kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ/97 a ne kazneno djelo iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11.

Naime, prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude ističe da je "…po stavu ovog suda predmetni zakon, blaži od KZ/97…" (str. 5., odl. 5. pobijane presude), iako u obrazloženju pobijane presude, uopće ne iznosi razloge za takvu svoju tvrdnju.

Međutim, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio je dužan primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela, jer je za kazneno djelo iz čl. 90. KZ/97 bila propisana kazna zatvora od "najmanje pet godina" (sa zakonskim maksimumom do petnaest godina), dok je za kazneno djelo iz čl. 110. KZ/11 propisana kazna od "najmanje pet godina" (sa zakonskim maksimom od dvadeset godina). Isto tako iz Opće dijela Kaznenog zakona, u konkretnom slučaju nisu primjenljive odredbe koje su "blaže" po KZ/11 – tako da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i opt. Z. N. osudio po KZ/97 – kao zakon koji je bio na snazi temporae criminis – sve pobliže opisano u toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. Z. N. na preblagu kaznu.

I Kž 509/14-4

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 5.-6. pobijane presude, no isto tako smatra da težina posljedice ostvarenog kaznenog djela (ubodna rana trbuha sa teškom perforacijom crijeva) kao i postupanje opt. Z. N. nakon počinjena kaznenog djela (osuda na istovrsno kazneno djelo tj. pokušaj ubojstva) ukazuje, u svojoj suštini, na neusklađenost ponašanja opt. Z. N. prema društvenim normama zakonitog postupanja u društvu, zbog čega, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da će se strožom kaznom i to kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u zakonu.

Odluke o imovinskopravnom zahtjevu te troškovima kaznenog postupka, utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, te na te iste razloge upućuje žalitelje.

Iz svih navedenih razloga, po čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. prosinca 2014. godine

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.